Da, Rudež.
Nikad nisam bio bog-zna-što oduševljen s tim igračem. Ali svojim nastupima (u klubu i reprezentaciji) me natjerao da se predomislim. Pretvorio se u vrlo korisnog igrača za reprezentaciju.
A što se amerikanizacije tiče. Gorka pilula - koja nikako progutat. Pokušavam racionalizirati u smislu da su ovi nadolazeći turniri samo uigravanja ove malo starije generacije NAŠIH igrača sa generacijama Šarić-Hezonja i čekanje da uđu u seniorske vode ovi mladi talenti koji bi pokrpali te današnje američki popunjene rupe. Ali sve je to slabo, preslabo.
Hrvatska reprezentacija ima slavnu prošlost i naši igrači su još uvijek poštovani u Europi - sve je to previše da budemo momčad koja šepa oslanjajući se na američke štake. Čak i ako ove godine gledamo poput nekakvog završnog razdoblja rehabilitacije nakon one prometne nesreće u ljeto 1993.

Ne znam - ironično je za navijača koji trpi likove poput Radića na čelu saveza sve ove godine da kaže kako je blago demoraliziran. To je kao nekakvo prirodno stanje što se tiče hrvatske klupske i reprezentativne košarke.
Igramo s američkim hanzaploastom... E moj, Repeša... Mah.

Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...