Kace radic krepat

Ne mislim da je tu samo Repeša kriv. Ne znam kako je došlo do toga da otpisujemo igrače koji navršavaju 30 godina i stalno pomlađujemo momčad, a drugima igraju do 35.

Svjetsko prvenstvo za hrvatsku reprezentaciju je završeno. Vrijeme je da se podvuče crta, napravi rezime i kaže što dalje.

Vjerujem da je rijetko tko zadovoljan sa prikazanim. Mislim da je razočarenje opravdano jer prikazana igra nije ni približna ekvivalentu zbroja osobnih vrijednosti koje određuju zakoni tržišta-kvaliteta klubova u kojim nastupaju naši igrači i njihova uloga u tim profesionalnim sastavima.

Volio bih da se okrenemo hrvatskoj košarkaškoj budućnosti, kako bliskoj tako i onoj nešto daljoj.

U analizama, vizijama i prijedlozima volio bih da se uključe naša forumska zajednica jer među našim forumašima ima ljudi koji su nadprosječno inteligentni, košarkaški obrazovani i informirani.

Budimo konstruktivni; pogledajmo kako pojedini uspješni savezi rade, prije svega španjolski pa i francuski, litvijski i ostali. Kako selektiraju, razvijaju i usmjeravaju mlade igrače. Cilj: da naše mlade nade prepoznaju što je dobro za njih, odnosno koja je najbolja opcija za osobni razvoj. Mnogi dokumenti uspješnih saveza su otvoreni za javnost i dovoljno je zaviriti u njih.

Hrvatska reprezentacija je odavno izgubila čaroliju igranja, kao i ostale države koje su proizašle iz EX-YU. Moramo si postaviti pitanje: Zašto? Zašto tu čaroliju igranja ima Španjolska? Npr. ako je Rudeš odličan tricaš, možda će on izvrsno funkcionirati u NBA ali možda nije profil igrača koji nama treba za sistem igre kojoj se želimo povratiti – čaroliji.

Koji su to profili igrača koji nam trebaju na pozicijama 1, 2, 3, 4 i 5 i zašto? Možda da prvo definiramo profil igre koji odgovara psihofizičkim karakteristikama igrača koji dolaze sa našeg podneblja a tek onda da na osnovu toga selektiramo potencijalne igrače. (Za ilustraciju; Francuzi za rukomet selekcioniraju one koji dolaze iz afričkog Mediterana a za košarku one koji dolaze iz centralne Afrike).

Nemojmo se oslanjati na one koji dolaze iz HKS-a. Njihov broj je jako mali, djeluju kao lobi, produkt su negativne kadrovske selekcije, nezainteresirani su za posao koji obavljaju i td. Pokušajmo dati svoj doprinos a ne biti samo kritičari (uglavnom opravdani).

Mi ostali ćemo vas slijediti. Krenite!

Zato što su dovoljni iskusni i znaju kako bi izgledali poslije Repešinih priprema i da bi im trebalo 2-3 mjeseca sezone da uđu u pravu formu. Ne treba ni isključiti veliku mogučnost ozlijeda, što je, treba priznati, ovaj put, nekim slučajem izostalo.

Jos jedno prvenstvo zavrsi koje uopce necemo pamtiti. Prestao sam i brojati vise koliko ih ima. Po meni glavni krivac za ovaj neuspjeh je Repesa jer je jednostavno bezidejan trener, pa u napadu osim individualnih poteza nemamo akcije i kad se jos tome doda cisto prosjecni amer koji nemoze organizirati napad da mu zivot ovisi o tome dolazimo do ovog rezultata. A sto je najgore mi bi trebali biti super kreativna ekipa jer imamo igrace za to. Repesa je to potpuno ugusio svojom taktikom . Definitivno ocekujem njegov odlazak ali također i odlazak Lafajeta. Ovakav amer nam ne treba, jer ne korisiti nicemu. Drzanje na klupi Tomica zadnje tri minute je sto se mene tice odredilo sudbinu Repese kao izbornika. Vrijeme je za promjenu.

Pokazalo se kako mi i u pravilu korektno možemo odigrati tek prvu četvrtinu, i to ne uvijek ni nju cijelu.
Igramo dok su nam "hladne" glave, i potom kao da svi pošalju "mozak na pašu". Uključujući i Repešu.
Čim se "zagriju" igraju ko "mala djeca".

Repešina izjava  kojom je htio opravdati lošu igru Simona protiv Francuza posebno iritira. On navodno nema atlecizam koji imaju francuski igrači na toj poziciji. Francuski igrači na poziciji 1 i 2 su bijeli igrači porijeklom iz Francuske i fizički nisu djelovali nešto impresivno. Naprotiv! Ali su ipak bili uspješni protiv naših. Ako znamo da se igrača za pojedinu reprezantivnu ulogu stvara barem 10 godina onda moramo zaključiti da se je pogriješilo u selekciji i za poziciju br. 1 i 2. Znamo trko ih je sve selekcionirao. Pitanje je što su u njima vidjeli i zašto ti igrači nisu ostvarili očekivanja. Sve se vrti oko odgovornosti. Zašto kod nas nitko ne preuzima odgovornost za svoje odluke pogotovo ako one imaju dalekosežne posljedice?
Dali je nacija u krivu, odnosno dali je imala prevelika očekivanja u odnosu na broj stanovnika, financijskim mogučnostima društva, potencijalima sportaša, širini baze i druga pitanja postavljati će se ponovo a iz  saveza  će nas neargumentiranim odgovorima pokušati dezinformirati u cilju obeshrabljivanja i tjeranja u psihičko stanje očaja i beznađa.

Drugim riječima igramo dobro do prvog protivničkog timeouta.  Kada još uzmemo u obzir, loš ulazak u drugo poluvrijeme u svim utakmicama, sve je rečeno o našem stožeru koji neki još uvijek nazivaju i stručni.