Za početak, Aco je najveći kralj na kugli zemaljskoj! Kao i uvijek, njegove analize su 100% točne, primjedba kako mu je neshvatljivo da Hrvatska nije odigrali niti jedan centralni pick na prvenstvu je na mjestu, ali je najveći paradoks kad to dolazi iz usta čovjeka koji valjda u 25 godina svoje trenerske karijere isti nije znao/htio postaviti. Baš kralj.
Filipini na startu su bili znak za uzbunu, nekako sam već poslije te utakmice počeo jako sumnjati. Da ona Chanova nije ostala na prvom obruču, vjerojatno bi to bila najveća bruka na SP-u (kasnije će se pokazati da smo bruku SP-a odgodili tek za dva dana). Hezonja minuta nula, Babić sa garbage time-om, Tomić 4 šuta prema košu, Žorić sa istom minutažom kao Ante, Rudež s tricom 0-4, Lafayette i Ukić 3 asista kombinirano za 45 minuta igre. Al' ajde, rekoh sebi atipična košarkaška momčad protiv koje se više nećemo sresti ili prvi mačići se u vodu bacaju.
Protiv Argentine smo svi ishvalili 90 koševa, ali smo duboko u sebi znali da je u toj utakmici bilo jako puno slabosti. OK, nismo htjeli cijepidlačiti jer ne dobija se Argentina svaki dan.
Nažalost, maske su pale protiv Senegala, valjda je već tada i najvećim optimistima bilo jasno kako će se ova priča završiti. Poraz koji si niti jedna ozbiljna momčad ne smije dopustiti. Euforija je kod mene tog dana skroz splasnula.
Grčka je bila ''šlag na tortu'', ljudi su nam očitali pravu košarkašku lekciju, pobjedi nismo bili blizu niti jedne sekunde utakmice, a ponašanje i pristup naših igrača na terenu poslao je jasnu poruku kako u reprezentaciji puno toga ne valja i da je povjerenje na vezi trener-igrači krajnje upitno.
Protiv Portorika smo uspjeli izbjeći potpunu blamažu zahvaljujući haklerskoj košarci protivnika i potpunom nepostojanju obvezne igre s njihove strane. Ne treba zaboraviti ni da u toj utakmici Portorikancima nisu bili dostupni Arroyo i Vassalo pa je i kompletna taktika Portorikanaca spala na Barrein revolver.
I onda osmina finala u kojih 40 minuta su stale sve mane Repešine vizije igre ove reprezentacije, a da se uopće ne trebamo vraćati na prvih 5 utakmica:
- programirana rotacija igrača neprilagođena dešavanjima na parketu (ne trebaš ni gledati utakmicu da znaš da Tomić izlazi u sedmoj minuti, da Ukić ulazi u devetoj i da je rotacija igrača na 2 i 3 svedena na tri imena od kojih će dvojica na utakmici protiv protivnika tipa Francuske biti potpuno neupotrebljiva)
- potpuno kriva taktika tj. tvrdoglavo inzistiranje na nekoj svojoj viziji, a da je i najvećem laiku jasno da bi najjednostavnijom igrom kroz centralni pick (kojeg nismo vidjeli) ili spuštanjem lopte na niski post (kojeg smo gledali tek zadnjih 10 minuta) ubio utakmicu već u prvih 20 minuta. Ovo drugo je došlo tek kad su bekovi iscrpili sve svoje kredite i kad je bilo jasno da se individualnim akcijama na vanjskim pozicijama ova utakmica ni u ludilu ne može dobiti. Ono što treba naglasiti je da dva-tri brza dodavanja na liniji 1-2-3 pa spuštanje na otvorenu Tomićevu stranu nije igra kojom se inače iskorištava Tomić. Npr. protiv Brazilaca bi to bilo osuđeno na propast, ali kad ti na drugoj strani stoji Lauvergne i zeleni Gobert to je sasvim dovoljno da uništiš svaku volju za životom istih jer će ih Tomić, bez obzira što to nije njegov forte, lagano odraditi.
- nepovjerenje prema Andriću, Hezonji i Babiću bez obzira na okolnosti. Bili su mi jako zanimljivi komentari tipa eto vidite sad Hezonju, ne može na ovom nivou, blablabla... Mladi igrač mora imati trenerovo povjerenje, ako ono izostaje onda izostaje i njegov učinak, a kod Hezonje je to posebno izraženo jer ako Mario nema samopouzdanje na lopti i ako zna da će ga prva pogreška zacementirati na kraj klupe - onda od njega nećeš dobiti ništa. Andrić je morao imati minute pored ovakvog Žorića, a Babić je antipod Rudežu i Simonu u kvaliteti ispunjavanja defanzivnih zadaća. Obrana nam je bila komična cijelo prvenstvo, a Babić svojih minuta nije vidio.
- tragično vođenje utakmice. Čak i nakon što si je 30 minuta pucao u nogu, došli smo u situaciju da imamo šut za moguće izjednačenje ili pobjedu. Istog je uzeo Bojan sa 8 metara iz nemoguće situacije, a za to vrijeme Ante Tomić je na klupi škicao zgodne komade na tribinama, dok je u petorci na pet bio Damir Markota Šveđo. Bojana ne krivim niti sekunde, bio je vruć, bio je u seriji i uzeo je šut jer druga opcija očito nije bila niti zamišljena. Neshvatljivo. Na kraju, ispalo je pošteno, pobjedu nismo zaslužili, kući idemo jer u četvrtfinale sa Repešom na kormilu ne pripadamo.
Da sad ne ispadne da je ovo general poslije bitke post i da je sad lako srati po Repeši, dvije-tri stvari o Jasku kao treneru. Moju punu podršku je imao i računao sam da je prirodan slijed događaja da na dobar Eurobasket dođe i dobar Mundobasket. Medalju nisam očekivao, sve što sam htio je daljnji napredak ove reprezentacije jer sam potpuno svjestan da se stepenice u sportu ne mogu preskakati. Dvadeset godina čekamo medalju pa je glupo inzistirati na odličju na takmičenju koje je još puno kompetitivnije (USA, Brazil, Australija). Za medalju je potrebno imati kvalitetu (neću reći da je nemamo, po meni smo tu negdje) i rutinu pobjeđivanja (prepoznatljivu igru koja objektivno slabijim protivnicima neće dopustiti ni gram šanse). Sve dok se te dvije pretpostavke kumulativno ne ispune mi nećemo do postolja. Bezveze je gledati na to da li nam je bolje drugo ili treće mjesto i kalkulirati da se izbjegne Španjolska do polufinala kad nisi u stanju lagano odrađivati protivnike poput Filipina ili Senegala. Sad će netko reći/već su rekli da bi na taj način imali neku šansu, glupo je o tome uopće i raspravljati i praviti ražanj dok je ne zec nego međed još u šumi (Brazil, Grčka/Srbija).
Što hoću reći? Jasmin Repeša nije trenerski trabant, riječ je o pouzdanom i vrlo kvalitetnom klupskom treneru koji se najbolje snalazi u limitiranim momčadima iz kojih će izvući maksimum. A za to mu treba vrijeme u kojem oblikuje momčad prema svojim željama. To je na tragu i onog što je Aco rekao – Jasko ne prilagođava sebe momčadi nego momčad sebi. Njegovo shvaćanje košarke i načina na koji bi hrvatska košarkaška reprezentacija trebala igrati odstupa od profila igrača koje ova ekipa posjeduje. Repeša već godinama nije u stanju iskoristiti kvalitete Ante Tomića, pokazao se krajnje neprilagođenim potrebi da u ovu momčad ubrizga neku novu, svježu krv te stalno trubi o obrani kao zaštitnom znaku, a istu pokušava igrati sa Simonom, Rudežom, Markotom i Žorom kao jednima od stožernih igrača u svojoj viziji + Amerom koji je tu dva mjeseca. To je nemoguće. Jamin Repeša učino je sljedeće:
- Ante Tomić nije dva put redom najbolji centar Eurolige u dresu reprezentacije već je igrač kojeg će površni pratitelj košarke iz blagog neznanja i zbog prvog očnog kontakta sa igrama koje pruža u najdražem dresu neopravdano nazvati pičkicom, sisicom ili balerinom,
- Luka Žorić nije back-up borac za 5-10 minuta utakmice najviše već čovjek koji je Repešinom vizijom neshvatljivo izjednačen sa Antom, čime na parketu ispada kao teški amater
- Kruno Simon nije clutch Kruno nego prepelica
- Damjan Rudež nije jedan od najboljih europskih spot-up šutera nego čovjek koji je defanzivno toliko masakriran da niti otvoreni šut u napadu poslije neće staviti
- Luka Babić nije hrvatski glue-guy već doslovno Karbofix u kontaktu sa drvenarijom klupe
- Roko Ukić nije vrhunski defanzivac nego carinik koji baca u očaj jer su njegove napadačke nekvalitete pretpostavljene obrambenim kvalitetama
- Mario Hezonja nije top europski talent nego smetalo na klupi kojeg ćete na parketu imati priliku vidjeti samo na zagrijavanju. Ako najveći hrvatski potencijal od stoljeća sedmog ima ovakav tretman, sve me strah kakav će tretman imati jedan Mazalin ili Arapović
Itd, itd...
Da zaključim ovaj smor tekst, oprostite svi ali sam na kraju svega ovoga morao ispustiti dušu jer sam se nadao, Eurobasket je bio korak naprijed, ali je SP u Španjolskoj dva koraka unazad. Krivac/krivci moraju preuzeti odgovornost i moralna obveza je ponuditi mandat/e na raspolaganje, a ne baljezgati kako nema nikih problema. Repeša nije jedini krivac, ali prvi je na udaru. Vrijeme je za nekog hrabrijeg, nekog s mudima.
Jasmine, Vi ste najslabija karika. Zbogom!
