Pa dobro, nije baš u redu toliko napadati Zokija. Ne misli on loše - i
čovjek ima fizikalije kao nitko u ekipi. Za mene super kao back-up - a i
sad ima dovoljno godina u guzici da ne mora dokazivati supermenštinu
(mada - moram to stalno ponavljat - svejedno ga ne bih stavljao u
odlučujućim unutra - too much bagage).
Ako se on oporavi - Ukić će se skrpat - naučio je i on nešto stvari.
Iako, prav za prav, ima još uvijek problemčića s najosnovnijim
tehnikalijama.
Zoki je najbolja opcija za odmaranje Ukića i bok. Svi se više-manje
slažemo oko nedostataka - ali hebiga - ne možemo sad iz ničega stvorit
playa kojeg nemamo.
Nama ustvari treba hrabra ekipa - treba nam petorica momaka koji žele
preuzet loptu u svakom trenutku, a ne četvorica koja se skrivaju iza
svojih igrača i puštaju playa da ''izmisli'' nešto. Nije ni Planina bio
svaki put nepopravljivi egzibicionist. Ja se takvih situacija ne bojim
s Bogdanovićem, Tomasom, Lončarom, Banićem i Tomićem.
Ta petorica su s Ukićem i Planinićem najbolje što imamo zasad osim
ozlijeđenog Barača i penzioniranog Kasuna. Perić, Žorić i Andrić mogu
pomoć. Ovi ostali - ne znaš što bi.
Stavite sva ta imena pored jednog Kukoča i najvećem je amateru jasno da
mi nemamo nikoga tko bi bio go-to-guy. Takve klase jednostavno nema.
Dakle, ili idemo dalje kao momčad ili propadamo. Jesu bljutave
floskule, ali za nas tu stoji poseban naglasak.
Bez obrane su takve momčadi kao naša posebno ranjive - a zasad u
pripremama (zanemarimo li kantu Italiju) nismo nešto briljirali na tom
frontu - osim ako ne uzmemo u obzir zadnjih 5, 6 minuta protiv Grčke.
Hebemu - i meni je žao što nemamo vica i mašte, ali može upalit i shema
(kako Grci zorno demonstriraju) - ako se izvodi zatvorenih očiju.
Zadnje - i to tek naznake ''vica'' smo imali na prvenstvu u SiCG - ali
nema to više veze.
Meni je isto žao kenjat npr. po Popu i Kusu jer to su sve dobri momci
koji se trude i daju sve. Nije Pop kriv što ima prekratke ruke da
ukrade ili Kus što u njega nema talenta za prevest loptu i što se gubi
pod pritiskom. Nemaju to. Trude se, ali nemaju. Kus je solidan klupski
igrač - šta, od njega možeš očekivat da neće zabit odlučujuću tricu,
ali onu prije toga - za približavanje - hoće. To nije dovoljno za
reprezentaciju. I s druge - ne mogu si ja pomoć kad mi muka dođe gledat
Popa na ulazu s onim miješanjem lopte u zraku (nije našao dump) i
konzekventnom 50/50 frljokom od table. Digne ruku na šut - i prsti mu
dođu na visinu protivničkog nosa. Jel on kriv za to? Nije. Mwah... It's
all so very frustrating...
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...