Hrvatska reprezentacija za svjetsko prvenstvo 2010.

Dropshotski
Dropshotski
Dokazano ovisan
Pristupio: 04.09.2007.
Poruka: 12.063
01. srpnja 2010. u 13:32
Danko-Bananko - BA-NA-NA MAN.

A pazi pitanja - šta mislite dokle ćemo dogurat.

Pazite - kad bi sanjarili - sve je spremno za najveću filmsku sportsku priču. Hrvatska - mala i ponosna zemlja imala je na svom začetku svoje najveće heroje košarkaše i jednog jedinog kapetana (neki su plakali za Titom, neki za Tuđmanom - ja samo za Draženom). Barcelona - sjaj. Na autocesti u Njemačkoj - neviđena tragedija. Posljednje prvenstvo - iz političkog vrha naredili ne smijemo se susresti s Jugoslavijom u finalu i riskirati poraz ni u kom slučaju - bio bi to udarac za moral trupa. Ne slažu se svi s takvim ''napucima'' vrhovnog stožera koji se voli miješati u sve sportove. U polufinalu - samo se Rađa bori i još se svađa s čitavom klupom na time-out-ovima. Rasulo vlada bez kapetana. Odlazak s postolja - ne vraćanje na postolje. Godine rasula, jada i propasti. Nevjerojatni porazi se nižu jedan za drugim za reprezentaciju koji svi napuštaju. Polako se gase najveći klubovi - nogomet pa rukomet se uzdižu u neslućene visine te otimaju sav podmladak koji se ne tako davno masovno gužvao pod obručima. Igrališta zjape prazna - drvene table s igrališta i iz parkova se koriste za potpalu ili skateboard odskočne rampe. Zaljubljenika je sve manje. Svaki novi debakl ubrizgava sve više otrova u srce i ubija jednog po jednog stare košarkaške pristalice.

Javlja se nova nada i to ni manje ni više usred Srbije i Crne Gore. KRAĐA! Gorčina trostruko veća. Sve što je bilo dobro se raspada. Optužbe, rekriminacije i jedno istinsko govno - Bruno Kovačević skuplja poene na centralnom dnevniku. Sve se pretvara u cirkus. Klubovi koji su nekoć harali Europom sada propadaju u ligu za ništa ili su pred financijskim kolapsom. Borimo se zubima i noktima, rukama i nogama da se nekako vratimo barem na natjecanja. Nadamo se medalji, ali neslavno propadamo. Slavimo svake godine godišnjicu smrti pokojnog Kapetana, a od košarke ni K. Jedini od starih komentatora se propio odavno i priča samo budalaštine i u onim trenucima kada je košarka dozvoljena na televiziji. Skoro svi klubovi ostaju bez novca dok od drugih nije ostalo puno više od imena. HR košarka je u smeću. Stara garda koja je nešto obećavala, ali je uništena krađom skoro se totalno raspala. Ostalo je još nešto iskusnijih i šaka golobradih mladića.

Dolaze Iz zemlje kojoj su ostale samo uspomene i košarkaški ekvivalent nuklearne zime i gdje već dugi niz godina haraju bande nesposobnih mutanata mentalno deformiranih radijacijom gluposti i pohlepe (a još su i bivši suci). Iz takve pustopoljine dolaze ti mladići koje šalju na prvo SP u nitko se više ni ne sjeća koliko vremena - kako bi skupljali masnice i bili premlaćivani za skupljanje iskustva - i još k tome - kao za K... prva im je utakmica zakazana upravo s najjačom momčadi svijeta.

Taj rag-tag band nesuđenih wanna-be junaka je posve svjestan da ako izgube svi će osim 16 ljudi u domovini žaliti s njima - jer ih toliko i prati. A znaju da ako pobjede - samo će proslaviti zle mutante koji nekako opstaju na vlasti - kao žohari - ne može im ništa ni nuklearna zima. Čak iako pobjede tri utakmice u grupi - znaju da se opet neće nitko uzbuđivati jer svi računaju na to da će ispasti u osmini finala - a ako ne tada - bez ikakve sumnje u četvrtfinalu. Za četvrtfinale će ih potapšati po leđima - mutanti i onih 16 preostalih zaljubljenika.

Izbor im je sumoran, iskustva je malo, trener je neiskusan i nedovoljno pripremljen. Svi su s pokrićem uvjereni da ni u snu ne mogu do medalje - ni taj trener, a ni ta momčad. Popunjava se dvorana za prvu utakmicu, a ispred njih se pojavljuju NBA mastodonti koji su viši, brži, jači i precizniji od njih - dapače mogu skočit i zubima otkinut semafor za napad. I naravno da nitko od njih niti ne zna kako se itko u hrvatskoj reprezentaciji zove, niti su ikada čuli, niti su zapamtili iako im je pomoćni trener rekao - jer glavni isto vjerojatno ne zna nijedno ime osim Ukić i Planinić.

Eto - ovo vam je uvod u film. Pa ajd sad vi napravite uvjerljiv film u kojem nakon svega ovoga dolazimo do medalje.

I to su vam ukratko naše šanse.

Možda ako ubacimo neke dirljive scene gdje ''siva eminencija'' Toni Kukoć dolazi do starog Kasunovog kvarta i pokušava ga nizom motivacijskih nagovorit da se vrati na još jedan zadnji juriš. Pa onda ovaj nakon nećkanja pristane u zadnji čas - kako to ide u filmovima.
 
Ne znam koliko ima budala kao što sam ja - koji bi i platili da pogledaju tako suludo neuvjerljiv film, ali evo jedan postoji.

Naravno, mi odavno ne živimo u filmovima - otkad je preminuo naš glavni režiser. I nijedna još nova generacija nije postigla ništa - sebi ili barem njemu na čast. Borili se jesu, ali ono što je nekoć slomljeno nije još popravljeno, a ostalo su pojeli ili jedu - žohari.

Odoh još malo tugovat sad... Vratim se kad budem bolje volje.

Da - koje su naše šanse... Isuse Kriste!
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 28.09.2007.
Poruka: 800
01. srpnja 2010. u 14:54
Još bolji scenarij bi bio kad bi Kukoč i Kasun igrali jedan na jedan kao Ray i Denzel u He got game.

Dropshotski, inače ti je priča ko grčka tragedija - kako god završi, nahebali smo. Ali je bio gušt čitat, zato sva čast!
Liki
Liki
Potencijal za velika djela
Pristupio: 03.12.2003.
Poruka: 3.329
01. srpnja 2010. u 16:46
Nadam se da se zbog ovakvih tekstova neki zaljubljenici košarke u Hrvata neće bacati s mosta u Savu. Bilo kako bilo mogli smo jedno vrijeme uživati u košarci i ponositi se time da imamo igrače svjetske klase. Toga više nema i tko zna hoće li ponovno biti. Premda mislim kako nam zapravo ponovno treba samo jedna medalja kako bi nekin novi klinci otkrili košarku kao sport. 
Dropshotski
Dropshotski
Dokazano ovisan
Pristupio: 04.09.2007.
Poruka: 12.063
01. srpnja 2010. u 22:50
Ma malo sam zabrazdio u depresiju. Treba ipak biti konstruktivan. Nema nikakve vajde od plakanja.

Ali tako je to... Evo baš gledam ovo SP u nogometu - i upravo je zadivljujuće kako unatoč sudačkim previdima itd. - uvijek na kraju ustvari pobjedi onaj koji je kvalitetniji ili onaj koji na datom turniru jednostavno daje kvalitetniji output. Kad je tvoja reprezentacija uključena jednostavno ne možeš gledati to tako jasno. Previše osjećaja je tu uključeno.

S Kasunom smo uspjeli pobjedit hebene Španjolce u Sevilli, ali bit će Španjolce grizla savijest zbog BG-a pa nisu valjda u toj utakmici 2 slobodna bacanja pogodili... I opet se svelo na junačku Tomasovu tricu koji je zauzeo lošiju/dalju poziciju za šut samo da bi simbolički nagazio na logo FIBA-e... Život piše priče. Hranimo se mrvicama.

ALi jesmo li stvarno postali jedna od tih malih i sujetnih reprezentacija koje mogu pobjediti samo na jednokratnu osvetu, a na turnirima nikad ništa (pogledati: Engleska u nogometu).

Nadam se da će ova pomlađena reprezentacija odmah krenuti s nekim drugačijim mentalitetom.

Jednostavno NE SMIJEMO dopustiti Amerikancima da ''flexaju'' mišiće na nama. Svaki poraz ispod 20 razlike - za mene je pobjeda.
Da imamo bar malo starog mentaliteta u seniorima ili onog mladenačkog U-19 koji su imali svoje vršnjale iz SAD-a u šaci. Eeeh...

Moj stav ostaje uvijek isti što se sporta tiče. Nitko nije bolji dok se ne dokaže na terenu - bez obzira na imena i renome ili sve stručnjake svijeta. Samo imaju li to naši u glavi ili hoće li imati... Hmmm...
[uredio Dropshotski - 01. srpnja 2010. u 22:53]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.09.2004.
Poruka: 1.482
02. srpnja 2010. u 01:08
Dropshotski je napisao/la:


Jednostavno NE SMIJEMO dopustiti Amerikancima da ''flexaju'' mišiće na nama. Svaki poraz ispod 20 razlike - za mene je pobjeda.
Da imamo bar malo starog mentaliteta u seniorima ili onog mladenačkog U-19 koji su imali svoje vršnjale iz SAD-a u šaci. Eeeh...

Moj stav ostaje uvijek isti što se sporta tiče. Nitko nije bolji dok se ne dokaže na terenu - bez obzira na imena i renome ili sve stručnjake svijeta. Samo imaju li to naši u glavi ili hoće li imati... Hmmm...
Vidi cijeli citat

Tocno to. Bahato bi bilo reci da smo favoriti i da ocekujemo medalju jer objektivno nemamo tu kvalitetu. Medjutim isto tako je glupo reci da rezultat nije vazan. Stanje u svjetskoj kosarci je takvo da se kvaliteta dosta rasprsila. Osim Spanjolske, SAD-a i Argentine ne vidim reprezentaciju koja uz dobru igru nije pobjediva. Cak i prije spomenuta trojka dolazi na prvenstvo bitno oslabljena tako da su i oni pobjedivi.
Bio sam uvijek optimist porteklih 16 godina i mislim da je ipak proslo najgore. Doduse zbog tog optimizma je uvijek slijedilo veliko razocaranje, ali valjda ce se to jednom vratiti.

Franjo
Franjo
Potencijal za velika djela
Pristupio: 16.09.2009.
Poruka: 2.093
02. srpnja 2010. u 13:58
Ja sam sretan što nema Kasuna, ima već 30 godina i s obzirom na to kakav je profil centra sumnjam da će biti na reprezentativnom nivou za 2-3 godine. Možda u ovom trenutku i je kvalitetniji od većine visokih igrača s popisa, ali kao što je pokazao na prošlim natjecanjima daleko je to od kvalitete koja radi prevagu.

Osobno da sam izbornik na prvenstvo ne bih vodio ni hrvatskog košarkaša godine Banića, koji se posljednjih sezona isprofilirao kao klasična petica (dobio dosta mase), a na toj poziciji Tomić, Lončar i Barać pokazuju veće mogućnosti. Četvorka nam je vrlo problematična pozicija, zato očekujem da će čak dvojica do trojca Radošević, Žorić, Vukušić pronaći svoje mjesto u avionu.
Dropshotski
Dropshotski
Dokazano ovisan
Pristupio: 04.09.2007.
Poruka: 12.063
02. srpnja 2010. u 14:57
Četvroka nam je stalna rana i tu nema lijeka. Ali odricati se Banića!? Možda je dobio malo na kilaži, ali nije sad postao Shorty! Previše koristan i stabilan igrač da bi ga se odrekli, a s Tomićem i Baraćom nam još uvijek malo dodatno mase pod košem - nije naodmet.

Istina, mene Radošević intrigira. Možda je još uvijek kanta u napadu - ali vidljiv je napredak i u tom segmentu. Skočnost i agresivnost (skoro sam napisao ''agresivna skočnost'' ) su mu veliki, veliki plus - posebice što je nama općenito to uvijek deficit.


Još jedna onako sporedna opservacija na koju se uvijek nasmijem kad se sjetim. Naime, dosta je smiješno kako ne samo košarkaši, nego sve naše loptačke reprezentacije, imaju tu tendenciju da ih ''omađija lopta''. Jednostavno zazuje i gledaju loptu - gube pozicije za skok, igrači im bježe (posebice se ističe kad igramo protiv hitrijih suparnika)... Baš kako bi narod rekao k'o telad u šarena vrata.   Ne znam jeste li išli za tim. A valjda je to neka naša dječja specifičnost - koja nas ponekad košta i utakmice, pogotovo u napetim završnicama.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...
The_Killer_0007
The_Killer_0007
Potencijal za velika djela
Pristupio: 22.06.2010.
Poruka: 4.286
02. srpnja 2010. u 15:05
ovo je potpuno nova generacija nadem se da će doći bar do četvrtfinala
REAL MADRID - barcelona 11-1
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 21.04.2005.
Poruka: 12.275
02. srpnja 2010. u 15:56
banic je takav kakav je. iako se malo udebljao izvjezbao je staticki sut za tri, tako da je tu jedna novost i dobra stvar za ovu repku. nazalost nesretnik bozije pravde. bog negdje uzme, drugdje da. ma da je samo 210 bio bi tata mata za sve centre. no on mozda nikad nece donjet nesto posebno, ali nikd nece podbacit.

ja bi mu samo promjenio ulogu, tj. iz petorke, na klupu, ali kao i dalje vaznog clana u rotaciji. pokusao bi uparit zorica i tomica u petorci
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.09.2004.
Poruka: 1.482
02. srpnja 2010. u 16:22
Da i ja bas nesto gledam, Vukusic, Radosevic i Delas su definitvno dosta losiji od ostalih centara. Medjutim s druge strane nema smisla voditi Tomica, Zorica, Baraca, Loncara i Banica istovremeno. Mislim da su tu Tomic i Banic neupitni, sada kada nema Kasuna i Zoric nam sigurno treba. Dakle, mislim da ce Barac ili Loncar izvisiti. Ukoliko je Barac zdrav i u formi, mislim da je ispred Loncara, tako da ja najvjerojatnije ne bih vodio Loncara. Jednostavno na njegovoj poziciji imamo bolje.

Sada koga uzeti od one trojice? Koga god da se vodi, vodit ce ga se radi obrane, dakle Delas otpada (osim ako nije bitno napredovao u tom segmentu zadnjih 6 mjeseci). Dakle, Vuk ili Radosevic. Istina niti jedan nema kvalitetu i nevjerojatno mi je da ovo govorim, ali mislim da u ovom trenutku nemamo bolje rjesenje. Jednostavno moramo imati nekoga tko ce oci odigrati obranu na pokretljivjoj cetvorci.
  • Najnovije
  • Najčitanije