Hrvatska reprezentacija za svjetsko prvenstvo 2010.
križevci je napisao/la:
- Sve osim Brazila bilo je jako dobro. Momci su se
hrabro borili, a izbornik i stručni stožer su neupitni - izjavio je
Radić. Vidi cijeli citat
Položaj ljubitelja i navijača košarke u Hrvatskoj u vladavini kralja Radiča:
Reakcija javnosti na ideju da Joke Vranković zadrži izbornički položaj;
Naš trenutačni položaj i razvoj situacije:
''SLOOOOBOODAAA.... OD RADIČA!!!''
MI HRVATSKI NAVIJAČI NE ŽELIMO VIŠE GLEDAT ZAVRŠNICE TEKMI OLITI TEKME NAŠE REPREZENTACIJE S OVIM IZRAZIMA LICA:
DOSTA!!!
[uredio Dropshotski - 06. rujna 2010. u 02:08]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...
križevci je napisao/la:
Možda igrači smijene sami Vrankovića..Vidi cijeli citat
sigurno Joke snosi svoj dio krivice... ali ne radi se tu samo o izborniku... bio je Repeša, sad je Vranković, može doći još netko novi, opet će biti ista priča... igrači, igrači su ti kojima je ovo limit... prije svega, to je ekipa bez obrane, ekipa sa 3ipo igrača koja mogu igrati obranu... a onda je tu i napad u kojem nam fali pravi centar, prava četvorka, pravi sustav igre, napadanje sa smislom i ciljem, samopouzdanje...
Flash Već sam takav prijedlog dobio od forumaša na nogometnom podforumu. Morat ću razmislit o tome
Ono što mi osobno, sad već žestoko, ide na živce je sve češće spominjanje komentatora ''prokletstva'' i ''luzerskog DNA'' i sličnih srednjovjekovnih pizdarija - k'o da smo okruženi nekim praznovjernim sljedbenicima/žrtvama Vidovitog Milana.
Razlozi za sve poraze Hrvatske se daju pronaći u samo jednoj riječi odnosno nedostatku istog pojma - ORGANIZACIJA. Jednostavno je nama sve od saveza preko lige do reprezentacije - stihijski. Mi smo na taj način čak prihvatili i ho-ruk filozofiju košarke - run'n'gun tricašenja.
Bez sustavnog rada u mlađim kategorijama, nestaju talenti ili dobivamo polu-dorađene igrače koji maltene nemaju pravilnu tehniku šuta, a igraju u seniorima.
Nedostatkom iskustva i konstantnim eksperimentiranjima - izgubili smo kult reprezentacije i dovodimo se do tragikomičnih situacija. Vidi se po ovom posljednjem ''eksperimentu'' da je Mirko Novosel bio u pravu kada je kritizirao kratki period priprema - mada je i on otišao u ekstrem povlačeći primjer priprema od 3 mjeseca. Ivković je u tom smislu pokazao put kad se radi o ukomponiranju nove, mlade reprezentacije kada je počeo pripreme za prošlo EP (spominjem te pripreme kako bi ukazali da su savez i Joke odavno imali primjer za ovoljetne pripreme) 60 dana prije.
I svakome tko se bavio sportom logičan je duži period za uigravanje nove ekipe te kondicijsku pripremu s kojom zadržati lucidnost u mladih igrača koji će patiti od trenutaka neiskustva i treme. Samo za uhodane mašine poput iskusne Argentine nije potrebno imati duže pripreme.
Dakle, mi nemamo organizaciju. S organizacijom se tzv. ''prokletstvo'' može izbrisati iz glava javnosti kao što je izbrisan pojam Zemlje kao ravne ploče oko koje se vrti sunce.
Na stranu što nam Danko Radič (namjerno stavljam ''tvrdu kvačicu'' jer od tog čovjeka nismo imali ništa nego gorak ukus u ustima posljednjih 15 godina) nije sposoban voditi savez - problem leži i u tome što mediji i javnost nisu mobilizirani (osim par usamljenih iznimaka - među kojima i Sportnet) protiv Vrankovića kao potencijalno dobrog trenera kojem se trenutačno ne smije dopustiti da stječe iskustvo i eksperimentira s REPREZENTACIJOM!
Ono što nam ide u korist za budućnost je iskustvo velikog natjecanja (kakvo-takvo bilo) za Tomića, Bogdanovića, Žorića. Zatim povratak Barača, ali i mogućnost priključivanja novih snaga - Delaša, Radoševića, a pokaže li se dostojnim seniorske košarke i bude li neviđene odvažnosti izbornika i Darija Šarića - kroz, naravno, puno duže pripreme. Još jedna stvar je pomicanje linije za tri u europskoj košarci - kao jedne vanjske okolnosti za urazumljivanje naše košarke i košarkaša te povratku igri između table i dalekometnog šuta (rupe koja je također jedan veliki faktor u našim porazima i neuspjesima).
Možda čak i suluda, nepravedna, skandalozna odluka FIBAEUROPE o iznenadnom povećanju broja sudionika na predstojećem EP-u sa 16 na 24 ode u korist naše reprezentacije pošto ima puno više kombinacija i mogućnosti za neka iznenađenja odnosno slaganje relativno lakšeg puta do zone medalje.
Zaključak je uvijek isti. Hrvatska se košarka konstantno bori i gubi protiv jedno te istog neprijatelja - ma koliko god se mijenjala imena naših suparnika u eliminacijskim susretima - a to je ona sama. Taj rat je - kako se zorno prikazuje - nemoguće dobiti. Stoga, za bolju budućnost potrebno je promijeniti naš pristup i način rada (zbogom eksperimentiranje s izbornicima-novajlijama bez kredencijala) te prihvatiti pravi način npr. onaj naših susjeda (Slovenaca i Srba) i potpisati primirje. S primirjem će doći, jel'te MIR, a s njim i rezultati.
Ono što mi osobno, sad već žestoko, ide na živce je sve češće spominjanje komentatora ''prokletstva'' i ''luzerskog DNA'' i sličnih srednjovjekovnih pizdarija - k'o da smo okruženi nekim praznovjernim sljedbenicima/žrtvama Vidovitog Milana.
Razlozi za sve poraze Hrvatske se daju pronaći u samo jednoj riječi odnosno nedostatku istog pojma - ORGANIZACIJA. Jednostavno je nama sve od saveza preko lige do reprezentacije - stihijski. Mi smo na taj način čak prihvatili i ho-ruk filozofiju košarke - run'n'gun tricašenja.
Bez sustavnog rada u mlađim kategorijama, nestaju talenti ili dobivamo polu-dorađene igrače koji maltene nemaju pravilnu tehniku šuta, a igraju u seniorima.
Nedostatkom iskustva i konstantnim eksperimentiranjima - izgubili smo kult reprezentacije i dovodimo se do tragikomičnih situacija. Vidi se po ovom posljednjem ''eksperimentu'' da je Mirko Novosel bio u pravu kada je kritizirao kratki period priprema - mada je i on otišao u ekstrem povlačeći primjer priprema od 3 mjeseca. Ivković je u tom smislu pokazao put kad se radi o ukomponiranju nove, mlade reprezentacije kada je počeo pripreme za prošlo EP (spominjem te pripreme kako bi ukazali da su savez i Joke odavno imali primjer za ovoljetne pripreme) 60 dana prije.
I svakome tko se bavio sportom logičan je duži period za uigravanje nove ekipe te kondicijsku pripremu s kojom zadržati lucidnost u mladih igrača koji će patiti od trenutaka neiskustva i treme. Samo za uhodane mašine poput iskusne Argentine nije potrebno imati duže pripreme.
Dakle, mi nemamo organizaciju. S organizacijom se tzv. ''prokletstvo'' može izbrisati iz glava javnosti kao što je izbrisan pojam Zemlje kao ravne ploče oko koje se vrti sunce.
Na stranu što nam Danko Radič (namjerno stavljam ''tvrdu kvačicu'' jer od tog čovjeka nismo imali ništa nego gorak ukus u ustima posljednjih 15 godina) nije sposoban voditi savez - problem leži i u tome što mediji i javnost nisu mobilizirani (osim par usamljenih iznimaka - među kojima i Sportnet) protiv Vrankovića kao potencijalno dobrog trenera kojem se trenutačno ne smije dopustiti da stječe iskustvo i eksperimentira s REPREZENTACIJOM!
Ono što nam ide u korist za budućnost je iskustvo velikog natjecanja (kakvo-takvo bilo) za Tomića, Bogdanovića, Žorića. Zatim povratak Barača, ali i mogućnost priključivanja novih snaga - Delaša, Radoševića, a pokaže li se dostojnim seniorske košarke i bude li neviđene odvažnosti izbornika i Darija Šarića - kroz, naravno, puno duže pripreme. Još jedna stvar je pomicanje linije za tri u europskoj košarci - kao jedne vanjske okolnosti za urazumljivanje naše košarke i košarkaša te povratku igri između table i dalekometnog šuta (rupe koja je također jedan veliki faktor u našim porazima i neuspjesima).
Možda čak i suluda, nepravedna, skandalozna odluka FIBAEUROPE o iznenadnom povećanju broja sudionika na predstojećem EP-u sa 16 na 24 ode u korist naše reprezentacije pošto ima puno više kombinacija i mogućnosti za neka iznenađenja odnosno slaganje relativno lakšeg puta do zone medalje.
Zaključak je uvijek isti. Hrvatska se košarka konstantno bori i gubi protiv jedno te istog neprijatelja - ma koliko god se mijenjala imena naših suparnika u eliminacijskim susretima - a to je ona sama. Taj rat je - kako se zorno prikazuje - nemoguće dobiti. Stoga, za bolju budućnost potrebno je promijeniti naš pristup i način rada (zbogom eksperimentiranje s izbornicima-novajlijama bez kredencijala) te prihvatiti pravi način npr. onaj naših susjeda (Slovenaca i Srba) i potpisati primirje. S primirjem će doći, jel'te MIR, a s njim i rezultati.
[uredio Dropshotski - 06. rujna 2010. u 15:58]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...
sažetak naših light-motiva:
Prvo
Kriminalno loša obrana - uzrokovana valjda i nesposobnošću većine igrača da igra istu i neuigranošću kolektivne obrane na treninzima i nedostatkom voljnog momenta pojedinih igrača...
Drugo
Davor Kus – čovjek odluke u najvažnijoj utakmici protiv Srba – prvo mu Tepić 10sek prije kraja bježi sam samcat i polaže lakše nego na treningu, zatim opet njegov igrač (Rašić) sekundu pred kraj dobija na poklon dva bacanja zbog fascinantne Kusove gluposti i nesposobnosti – ne znam što više reći o ovom igraču i činjenici da je putovao na ovo prvenstvo
Treće
Zoran Planinić – jedna od najvećih grešaka Vrankovića – nisam još čuo da se na ovako važno natjecanje vodi, ne igrača koji nije 100% fit, nego rekovalescenta koji je par dana prije turnira počeo trenirati i koji je očigledno van svake forme, fizičke i ‘košarkaške’ (možda bi to još i imalo neke logike da se radi o nekom šuteru pa ga vodiš da može eventualno ući i stavit koju, ali vodit Planinića koji potpuno ovisi o pokretljivosti, prodoru, prvom koraku, promjeni pravca, fintiranju, kontakt igri, koji je ionako na Vi s obranom – apsurd!)
Četvrto
Jalov napad – u kojem se nije znalo što želimo u svakom trenutku, napadi bez smisla, igra 1na5 – osim toga, kao što sam već negdi pomenuo, fali prava moderna četvorka, a nema ni pravog ‘sidruna’ pod košem
Peto
Ante Tomić – trenutno debelo precijenjen igrač za ono što je pružio na ovom prvenstvu – u igri leđima pri svakom malo jačem kontaktu ispada mu lopta, ili mu je netko uzima (na taj način izgubio je 50 lopti na ovom SPu), u obrani rupetina
Šesto
Roko Leni Ukić – ekipa u kojoj on igra glavnu ulogu jednostavno nije za velike stvari.
A da vi odete malo s tim ARHIVSKIM pričama u ''Sve je relativno'' ili se nađete na granici pa popričate k'o ljudi - DOSADNI STE -SMORILI STE.
(Savage Garden - zaboravio si spomenut da taj standard ARHIVE na forumu iniciraju samo pojedinci, manjina ustvari).
A sad nešto vezano za temu. Zbog ovoga su na košarka.hr izbrisali čitavu temu Hrvatska-Srbija:
(Savage Garden - zaboravio si spomenut da taj standard ARHIVE na forumu iniciraju samo pojedinci, manjina ustvari).
A sad nešto vezano za temu. Zbog ovoga su na košarka.hr izbrisali čitavu temu Hrvatska-Srbija:
Danko Radić
Danko
Radić se 1993. godine doselio u Zagreb, gdje je otvorio kafić na
Branimirovoj tržnici, i tada je počeo razmišljati o preuzimanju
Hrvatskog košarkaškog saveza. Odlučio je to napraviti preuzimanjem
vlasti u tek organiziranoj košarkaškoj sudačkoj udruzi. Plan je bio
vrlo lukav, a sastojao se od toga da se okruži sucima koje je mogao
kontrolirati predstavljajući se kao zaštitnik svih sudaca koji su se
osjećali ugroženi zbog svoje nacionalne pripadnosti. Tada su jedni
počeli prosperirati a drugi su, poput sudaca Zorana Grbca, Stjepana
Krajnovića i Davora Nakića, naglo gubili utjecaj i bivali eliminirani.
Paralelno Radić jača svoj utjecaj u županijskim organizacijama
košarkaškog saveza koje su bitne jer daju delegate za skupštinu HKS-a i
odlučuju o svemu. Radić je od 1993. do 1996. godine uspostavio kontrolu
nad većinom županijskih organizacija te je 1996. godine odlučio
preuzeti vlast nad savezom srušivši Mirka Novosela, a za predsjednika
saveza postavio je bankara Antona Kovačeva. Od tada Radić mijenja i
postavlja sve predsjednike saveza te su se izredali Franjo Lulić, Damir
Skansi, Marijan Hanžeković i Ivan Šuker.
Radić je 2004. i sam postao predsjednik saveza. Mogao je da je htio to
postati i ranije, ali i sam Radić je bio svjestan da je obični konobar
sa završenom ugostiteljskom školom, neobrazovan i stoga nesiguran u
sebe pa je učio uz druge predsjednike. Njegov nastup je i sada
slabašan, no u usporedbi s onim prije nekoliko godina, ipak je
napredovao. Paralelno kontrolirajući sudačke organizacije i županijske
saveze HKS-a, Radića nikada nije napustila želja za menadžerstvom te je
1992. godine pomogao talijanskoj tvrtki Panzeri, proizvođaču sportske
odjeće, da se promovira u hrvatskoj košarkaškoj ligi tako što su
košarkaški suci nosili njihovu odjeću. Zastupnik tvrtke Panzeri bila je
agencija Bastion košarkaškog menadžera Hrvoja Ciketića. Tada počinje
suradnja hrvatskih sudaca i Ciketićeve agencije koja nije dokaziva, ali
je javna tajna. Naime, suci su tijekom ili nakon utakmica vabili mlade
igrače da potpišu za menadžersku agenciju Bastion, a zauzvrat su
dobivali sudačku podršku na terenu. O tome su jedini javno progovorili
bivši košarkaški sudac Ilija Matijević u jednom novinskom intervjuu
1999. godine te bivši reprezentativac Veljko Mršić. Mršić je u
novinskom intervjuu rekao kako mu je upravo Danko Radić 1993. godine
nudio da potpiše za jednu agenciju što je Mršić odbio. Zbog tih izjava
Radić je nedavno tužio Mršića i taj je sudski proces u tijeku. Ljubav
između sudaca i agencije Bastion trajala je do 1997. godine kada je
“suradnja” prekinuta pa se Radić, zajedno s prijateljem iz Šibenika i
sucem Goranom Urukalom dosjetio jadu. Njih su dvojica preuzeli klub
Varoš u Šibeniku iza kojeg nisu formalno stajali, ali su ga
financirali. Cilj je bio privući mlade koji bi se kasnije mogli
prodati. Tako je, primjerice, 1997. godine iz Karlovca u Varoš doveden
Brane Josipović, tada najbolji hrvatski kadet, koji je kasnije prodan u
Sloveniju, a zatim u Mađarsku. Josipović je bio igrač agencije Bastion.
Radić je menadžerske ambicije želio ostvariti i surađujući s agencijom
XL čiji su vlasnici Robert Jablan i Danko Drakulić. Prije dvije godine
dosta se pisalo da su igrači ucijenjeni prelaskom u agenciju XL da bi
zauzvrat igrali za reprezentaciju, ali to nikada nije dokazano osim u
slučaju Krešimira Lončara čiji je otac rekao da mu je igranje za
reprezentaciju bilo uvjetovano potpisom za agenciju XL. Kako je nakon
uspostavljanja Radićeve vlasti u savezu došlo do pada kvalitete
hrvatske košarke, Radiću je bila dobrodošla ideja o formiranju
regionalne košarkaške lige koja je u svojoj prvoj sezoni 2001/02.
nazvana Goodyear liga. U finalu su igrali Olimpija i Krka, a upravo je
Krka u polufinalu pobijedila Cibonu koja se žalila na grozno suđenje
gdje je jedan od sudaca bio Dubravko Muhvić, kum Danka Radića. Trener
Krke bio je Neven Spahija, Šibenčanin i prijatelj Danka Radića s kojim
je navodno u rodbinskoj vezi jer Radićeva sestra nakon udaje nosi
prezime Spahija te ga je Radić doveo u Cibonu. Usred te sezone Cibona
je prekinula suradnju sa Spahijom koji prelazi u Krku. Iznenada, Krka
prosperira, pod Spahijom doživljava samo jedan poraz u Goodyear ligi i
to u nebitnoj utakmici posljednjeg kola regularnog dijela te dolazi,
preko Cibone, čak do finalne utakmice u Final Four.
Radić je time poručio Ciboni kako se nisu smjeli odreći njegovog
prijatelja Spahije te ih je kaznio skandaloznim suđenjem u polufinalnoj
utakmici. Uvijek sklon HDZ-u, Radić nikada nije bio član ni jedne
stranke, pa ni HDZ-a. Međutim, u podjeli na struje između Pašalića i
Sanadera, 2003. godine odabrao je Pašalića i to mu je bila velika
greška. Stoga je Radićeva najvažnija politička misija bila dodvoravanje
HDZ-u kako ne bi izgubio moć u košarkaškom savezu. Tada se sjetio kako
bi to bilo najbolje napraviti preko ženske košarke. Uspostavio je
kontakte s Darkom Milinovićem, potpredsjednikom Hrvatskog sabora,
članom predsjedništva HDZ-a i predsjednika HDZ-a Ličko-senjske županije
kojem bi dobro došao sportski uspjeh. Gospić i županija nisu imali
sportskih uspjeha osim ulaganja u ženski košarkaški klub Gospić. Radić
je odmah ponudio pomoć i uvjerio svog prijatelja Gorana Urukala da mu
supruga, košarkašica Vanda Baranović-Urukalo i najbolja košarkašica
Šibenika, prijeđe u Gospić što je ona i napravila. U prvoj sezoni,
nakon susreta Radića i Milinovića 2004. godine, Gospić odmah postaje
prvak Hrvatske i prvak regionalne ženske Trocal lige. Bio je to početak
povratka Radića u okrilje HDZ-a, ali je time stvorio i novog
neprijatelja, Josipa Stojanovića Jollyja, vlasnika konkurentskog
ženskog šibenskog kluba Šibenka Jolly JBS. Kada je Radić shvatio da mu
je Stojanović opasan protivnik, odlučio se na primirje, a pomirba sa
Stojanovićem donijela mu je nove poslovne uspjehe. Naime, Radić nikada
nije napustio trgovačke vode te je preko svoje tvrtke Mihovil zastupao
talijansku prehrambenu tvrtku Granoro, najpoznatiju po svojim
tjesteninama. Službeno tvrtku vodi njegov posinak Alen Belamarić, i ta
je tvrtka do prije godinu i pol dana bila registrirana na adresi
Andrije Žaje 10, što je adresa Radićevog stana, da bi se kasnije adresa
promijenila. Kako je Stojanovićeva tvrtka Jolly dio trgovačkog lanca
CBA Radiću je bilo u interesu da se pomiri s njim kako bi se tjestenine
Granoro, ali i drugi proizvodi koje je uvozio, prodavale u CBA
dućanima, do čega je i došlo. Nije to jedini način poslovanja tvrtke
Mihovil, poznato je da su košarkaški suci na svojim putovanjima
funkcionirali i kao trgovački putnici koji nude daljnju prodaju Granoro
proizvoda. Međutim, najskandalozniji način prodaje prehrambenih
proizvoda bila je kompenzacija s hotelima u kojima je bila smještena
hrvatska reprezentacija.
Temelj svoje snage, kontrole nad sucima, Radić je pojačao postavivši
suce u županijske organizacije košarkaškog saveza i to većinom na
mjesta tajnika, ali faktički s ovlastima predsjednika. Tako je tajnik
dubrovačke organizacije Dragan Medan, splitske Damir Basarić, zadarske
Milan Čanković, u riječkoj županiji Zoran Pjevalica, sve sudac do suca
iako Zakon o sportu zabranjuje da suci sudjeluju u radu Saveza tri
godine nakon prestanka suđenja. Postoje i druge metode poput razmjene
glasova za izbornička mjesta pa je tako Goran Caktaš iz Sinja i trener
lokalnog kluba Alkar postao izbornik reprezentacije do 20 godina, a u
zamjenu će Radić dobiti podršku iz splitskog zaleđa. U Dubrovniku Radić
ima podršku jer je prije četiri mjeseca za izbornika reprezentacije do
18 godina izabran Darko Kunce, trener lokalnog kluba Dubrovnik, koji je
prije toga bio trener reprezentacije do 16 godina i koja nije imala
uspjeha na Europskom prvenstvu 2005. godine. Klinci su narasli, ali će
ih voditi isti, neuspješni, izbornik. Uz tako dobru organizaciju i
slabu oporbu, Radić s lakoćom vodi košarkaški savez.
Jedina oporba pojavila se u Zagrebu gdje je smijenjen Marijan
Hanžeković, dotadašnji predsjednik Zagrebačkog saveza, i postavljena
Ljiljana Kuhta-Jeličić, zamjenica gradonačelnika Bandića. Bio je to šok
za Radića, ali organizacije te smjene prihvatili su se poduzetnik Emil
Tedeschi, vlasnik KK Cedevita i grupa košarkaša nazvana G92. Tedeschi
ima velike ambicije s klubom, u kratkom roku ga je ustrojio na
profesionalan način i ulaže velik novac kako bi klub ušao u regionalnu
ligu. Kao što je poznato, u tu ligu ulaze Cibona, Zadar i Zagreb kao
tri najjače momčadi, dok je za četvrto mjesto velika borba i sada ga je
dobio Split. Tedeschi je želio da to bude njegova Cedevita, ali njegov
klub izgubio je nekoliko utakmica hrvatske lige zbog pogrešaka sudaca.
Shvaćajući otkud puše vjetar, odnosno da suci na čelu s Radićem
određuju četvrtu hrvatsku momčad u regionalnoj ligi prema vezama i
poznanstvima, Tedeschi je odlučio maknuti Radićeve ljude iz Zagrebačke
županije u čemu je i uspio na posljednjoj skupštini. Međutim, to nije
dovoljno da se makne Radića s mjesta predsjednika Saveza. Radić ima
čvrsto uporište i u Hrvatskom olimpijskom odboru jer je zajedno sa
Zoranom Gopcem lobirao na posljednjim izborima za Zlatka Matešu koji je
tijesno pobijedio, a takve se usluge ne zaboravljaju. S obzirom da nije
ugrožen, Radić ima nove planove. Jedan od većih je dobivanje vojarne
Minersko u Šibeniku uz tisuće hektara zemlje koje ga okružuje na
koncesiju od Ministarstva obrane. Cilj je preseliti postojeću
košarkašku akademiju iz Poreča u Šibenik, dodatno izgraditi hotele i
dvorane i kontrolirati financijski izdašnu instituciju jer klinci koji
žele trenirati u Akademiji plaćaju svoje sudjelovanje. Radić je u
akciju dobivanja vojarne i zemljišta krenuo još 2001. godine, ali ga je
tada odbio Krunoslav Mazalin, Šibenčanin koji je bio pomoćnik ministra,
da bi ga odbila i sadašnja vlast. Dok ne riješi taj problem Radić ulaže
svoj novac u nekretnine. Prvi novac uložio je 2003. u gradnju zgrade s
18 apartmana u Rogoznici koju je prodao. Trenutno na istoj lokaciji
gradi još jednu, a u planu mu je izgradnja takve zgrade i na Ugljanu. U
tim poslovima udružio se sa sportskim direktorom košarkaškog kluba
Široki Prima pivo Josipom Kožulom, a taj klub natječe se u regionalnoj
košarkaškoj ligi.
Postavljanje
Josipa Vrankovića za izbornika muške A nacionalne vrste posljednji je
primjer iz kojeg je bilo vidljivo kako Danko Radić na legalan i
demokratski način provodi svoje, despotske odluke. Predsjednik HKS-a na
takav način hrvatsku košarku vodi već gotovo 15 godina. Radićeva vlast
u hrvatskoj košarci je neupitna. On nema opoziciju, jer je u cijeli
projekt vođenja saveza ušao sustavno. Stvorio je neuništive temelje
svoje vlasti instalirajući ljude iz sudačke organizacije u županijske
saveze, a oni čine glasačku mašineriju na Saboru HKS-a. Radić u
hrvatskoj košarci može napraviti ili značajno utjecati na apsolutno sve
odluke. Na bilo koju poziciju u savezu može postaviti svoje kandidate,
jer je u svim tijelima osigurao natpolovičnu većinu, može progurati
bilo kakav zakon ili odredbu. Primjerice, današnjim A-2 ligašima
nametnuto je da u momčadi i na parketu imaju najmanje jednog juniora
(1993. god. i mlađeg). Ako taj ispadne s pet osobnih pogrešaka, mora ga
zamijeniti junior. Ako ga nema, momčad nastavlja utakmicu s četiri
igrača! Uoči sezone klubovi su pripremali pobunu, prijetili da neće
početi natjecanje. Danas šute i igraju.
Takvih je primjera nebrojeno. Svi se potezi opravdavaju otrcanom
devizom “za boljitak hrvatske košarke”. Ako eksperiment uspije, Radić
je uvijek spreman primiti čestitke za sjajno odrađen posao, ako
propadne - nikom ništa. Ionako o tome nije odlučivao Radić, već legalno
izabrani članovi Sabora, Upravnog odbora, Stručnog savjeta…. Da sada ne
nabrajamo te klaunove u stručnom savjetu jer, “i sami ih znate"!
Poslovi tvrtke Mihovil:
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...
- Najnovije
- Najčitanije
Split 'razbio' Vrijednosnice Osijek, Žute napustila dvojica igrača
8 sati•Premijer liga
El Clasico od velikog značaja, Real Madrid ne želi potonuti još dublje
15 sati•Euroliga
Jusup: 'Moramo se pokazati u najboljem izdanju ako mislimo napraviti dobar rezultat'
16 sati•Premijer liga
Cibona se vraća prvenstvenim izazovima gostovanjem kod iznenađenja sezone
16 sati•Premijer liga
Warriorsima poraz bez Curryja, Hawksi iznenadili u gostima Cavse
20 sati•NBA
Sjajni Zubac i Harden izdominirali protiv Wizardsa i odveli Clipperse do pobjede
20 sati•NBA
Sunsi s oporavljenima Durantom i Bealom do visoke pobjede protiv Lakersa
1 dan•NBA
Goričanin osvojio SuperJackpot od 1.4 milijuna eura
10 sati•Ostali sportovi
Težak incident: Zagreb suspendirao dvojicu ključnih igrača zbog fizičkog sukoba u svlačionici
11 sati•Rukomet
Ivan Durdov zabio za pobjedu Olimpije, bivši igrač Hajduka poentirao u porazu Pafosa
4 sata•Nogomet
Manchester United do prve pobjede pod novim trenerom, preokret Fenerbahčea, sjajna utakmica u Londonu
4 sata•Nogomet
Krasan pogodak Skorupa za pobjedu Borca, ludnica u Celju završila remijem
7 sati•Nogomet
Split 'razbio' Vrijednosnice Osijek, Žute napustila dvojica igrača
8 sati•Košarka
Tijesan poraz dobrog Olmissuma, hrvatski doprvak bez šanse za prolazak dalje
8 sati•Nogomet
Pjaca: 'Želimo pokazati navijačima da nam je domaće prvenstvo najbitnije, jako želimo tu pobjedu'
17 sati•Nogomet