Nije toliko ni loše, ova Hrvatska može igrati sa najjačima, možda i iznanaditi nekoga kad bude ključno.Danas je odlučila pomalo nesreća, pomalo vlastita glupost, pomalo suci.
Nesreća jer je ovima ušlo 4-5 neviđenih krumpira i sretno im se odbilo par lopti.
Vlastita glupost jer tamo na - 5 ili - 6 par minuta prije kraja Mulaomerović uzima time out i govori kako će sljedeći napad (jedan od ključnih) ići na Matkovića koji je najmlađi. Naravno Matković gubi loptu i uskoro izlazi iz igre. Ne možeš pored cijele ekipe iskusnih NBA igrača u ključnom trenutku reći ekipi da jedan od ključnih napada ide na golobradog mulca. Druga glupost je ona Zupčeva, prvo u napadu kad se na silu ko junac zabija u njihova 3 igrača a onda u obrani ostaje na 7 metara čuvat njihovog igrača dok pod košem Giannis kuca preko našeg nižeg igrača.
Treće su suci i općenito košarkaška organizacija. Giannis je zaštićen ko lički medvjed, pretpostavljam da će se tako štititi i preostalih par velikih NBA zvijezdi. Očito da FIBA želi zadovoljiti američke gledatelje koji iz Milvokija i Dallasa sa hamburgerom u ruci navijaju za svoje Giannise i Dončiće. Ne bi bilo cool kada bi ih tamo neki Mavra nadmašio njihove heroje pa je zato poželjno da reprezentacije sa NBA superstarovima doguraju što dalje. Druga stvar (o kojoj ne znam ni smije li se pričati u ovo današnje vrijeme "slobode govora") je činjenica da mnoge reprezentacije imaju mnogo stranaca i uopće ne sliče na sebe. Možda je to gledateljima u SAD-u normalno ali mi u Europi itekako primjetimo kada se od 5 igrača Gruzije trojica prezivaju Jackson, Johnson i Jefferson. Možemo se praviti da je to sve normalno ali meni to sve pretvara reprezentacije u klubove.
