Ono što ja mogu reć o ovim dečkima, iz praćenja svih prethodnih kalvarija, pa i uspjeha u drugim sportovima na međunarodnom planu - poput rukometa - hrvatski sportaši trebaju imati moralno opravdanje.
Oni kad osjećaju da su stvarno svojim rukama zaslužili prolaz i nisu se provlačili ili kalkulirali ili gombali na sreću u daljnju fazu natjecanja - steknu onu potrebnu sigurnost koja proizlazi iz poštenja.
Meni to daje nadu u nastavak stabilnosti u našoj igri. Imaju tu psihološku podlogu iza sebe sada. Bili su u nemogućoj situaciji i izvukli su se rukama i nogama - samo na vlastiti pogon. Kad pogledaju unatrag nemaju si što predbacivati - osim, naravno, tekme sa Španjolskom. Ali na koncu - i ona je poslužila nečemu. Nama, njima i svima. Ne treba tu tekmu bacati u zaborav, ni odbacivati kako smo se svi osjećali tijekom i nakon nje - kako se osjećamo čim je se sjetimo.
To dečki trebaju prigrliti i uzeti kao vlastitu rezervu za - daj Sudbino - novi susret sa Španjolcima i payback time.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...