http://crosarka.com/rubrike/intervju/luksemburg-i-kosarka-135729
Je li bilo posebnog slavlja na ulicama Ettelbrucka?
Slavilo se do zore, jer je dupla kruna osvojena nakon 13 godina. Navijači su pratili naš autobus do našeg grada i dvorane. Ulazak u dvoranu kroz špalir bengalki i proslava je mogla početi…
Tokom sezone ozlijedio se ponajbolji igrač, Amerikanac Tim Coleman, ali našao si dobru zamjenu i završili ste sezonu sa stilom. Koliko je uopće teško dovesti kvalitetnog igrača u Luksemburg?
Da, nažalost, pet kola prije polufinala kupa Coleman se ozlijedio i morali smo brzo reagirati da ne ugrozimo situaciju u prvenstvu i kupu jer nismo znali koliko će Coleman biti van parketa zbog ozljede zgloba. Moram priznati da je bilo zahtjevno u vrijeme Božićnih blagdana i s obzirom na manje financijske uvjete naći adekvatnu zamjenu. Između par opcija izabrali smo igrača kojega je poznavao jedan od mojih bivših igraca i koji mi je dao potrebne informacije.
Općenito u Luksemburgu igraju jako dobri igraci, naročito rookie Amerikanci iz dobrih konferencija i koleđa NCAA. Zamislite samo da je u Luksemburškoj ligi igrao i Alfonso McKinnie, sadašnji igrač Golden State Warriorsa. Dakle moguće je dovesti kvalitetnog igrača u Luksemburg, uz manje zahtjevne financijske iznose jer u slučaju dobro odigrane sezone imaju velike šanse biti angažirani u Francuskoj, Njemačkoj ili Belgijskoj ligi čiji klubovi jako dobro prate natjecanje u Luksemburgu. Mnogi od tih igrača su ovih proteklih godina nastavili svoje karijere u poznatim klubovima.
Igrao si u omladinskom pogonu Dalvina s Antom Grgurevićem i Antom Nazorom, sadašnjim trenerima Splita i Zadra, te Markom Miličićem, sadašnjim radijskim sportskim komentatorom. Jesi li nastavio s igranjem seniorske košarke i kako si se odlučio za trenerski poziv?
Devedesete godine,nakon zavrsetka srednje škole, otišao sam na fakultet u Zagreb gdje me je moj prijatelj Ivica Kljajić zamolio da mu pomognem u radu omladinske škole ŽKK Lokomotiva, kasnije Hrvatskog Dragovoljca. Našao sam se u tome, zavolio taj trenerski posao i tako je krenulo. Nekim savjetima pomogao mi moj veliki prijatelj Petar Škovrlj koji je svima koje ste naveli bio trener u mlađim kategorijama Dalvina i iznjedrio tu generaciju košarkaša rođenih 1974, 1975,76, 77… Moram također priznati da mi je baš drago za Grgu da je dobio priliku voditi ekipu Splita, jer znam koliko taj Split svima nama znači, a naročito njemu, neumornom ratniku, košarkaškom znalcu i bivšem kapetanu Splita.
Ovom prilikom mu želim svako dobro i svu sreću u njegovoj samostalnoj trenerskoj karijeri.
Je li bilo nekih kontakata iz hrvatskih klubova kroz dosadašnju karijeru?
Ozbiljnijih kontakata nije jos bilo. Ako se ukaže neka prilika za rad u hrvatskim klubovima rado ću prihvatiti izazov.
Što misliš koji je razlog što si u domaćim košarkaškim krugovima na neki način marginaliziran?
Dosta sam rano napustio Hrvatsku, točnije 1999. i mislim da je to baš najveći razlog što me hrvatska košarkaška javnost ne poznaje. Inače, još 2003. god sam ostvario svoj prvi uspjeh u inozemstvu kao glavni trener.
Kako misliš provesti ljeto? Slijedi li odmor ili rad na sebi ili oboje?
Ljeti odmor svakako u mom rodnom Splitu, ali sigurno putovanje i rad na par košarkaških klinika, a mozda i “skočim”do ljetne lige u Las Vegas.
Daljnji planovi u karijeri?
Svakako je to daljne usavršavanje u trenerskoj struci. Sigurno da bi stepenica više u karijeri bila rad s vrhunskim trenerima na vrhunskoj razini i vođenje neke od momčadi iz najjačih europskih liga.