Jelavić očekivano procvjetao odlaskom iz hrvatske u srpsku ligu, kamo sreće da istim putem krenu i ostali Miškovi puleni, a srećom potpisao je pregršt mladih Hrvata. U suprotnom, čeka ih nestručnost i nesposobnost hrvatske struke, koja doslovce nikoga ne uspijeva razviti, oni koji se uspiju probiti su euroligaški ili NBA talenti koje čak niti instruktori poput Kuncea ne mogu sjebati.
Ono gdje se struka dokazuje su igrači koji nisu bogomdani talentom, ali od kojih stvoriš eurokup igrača ili rubnog euroligaškog igrača, dakle neku srednju klasu. I to je razina gdje je Hrvatska teško zakazala, među najgorim smo u Europi.
I zato je sjajno da se Jelavić maknuo od svite koja mu je u prošloj sezoni dala ravno 15 minuta u Premijer ligi, raspoređenih na 4 utakmice. To je dno dna i sigurno nije u par mjeseci toliko napredovao da u srpskoj ligi koketira s triple-double učinkom, nego čisto neznanje i kukavičluk hrvatske struke.
Da je Jelavić ostao kod nas, već mogu zamislit scenarij po kojem bi ga Cedevita ove sezone lagano uvodila u sistem seniorske momčadi, vjerojatno bi ga pogrešno gurali na peticu da bude rezerva Lončaru i Cianiju. U boljoj varijanti bi ga stavili na četvorku, ali kao rezervu lažnoj četvorci Marčinkoviću. Jer takva je, nažalost, većina hrvatske struke. Hrpa kukavica koje bi za jednu pobjedu više u konkurenciji Zaboka, Škrljeva i Bosca pristale forsati Novačića ili Markotu ispred Jelavića.
