Slažem se sa trenutnim popism, iako ipak se nadam širini( izuzev Bendera).

Sa Zubcem, Matkovićem i Z.Ivišićem dobivamo zaštitu obruča, Matković je sjajan u picku lagan na nogama, a i Zvone može pokriti dosta prostora iako na tom segmentu i nižim bekovima će morati poraditi. 

Recimo, stavio sam T.Ivišića na 4-ku jer je u kombinaciji sa bratom na u20 ofenzivno bio više držao reket, dok je Zvone širio sa tricama iz vana iako je nominalno igrao centra. Obrambeno su se dobro nadopunjavali. Naša domaća braća Gasol sa daleko boljim vanjskim šutem i 3 puta mršaviji. 

Prku bi isto u kontekstu reprezentacije stavio na 4-ku jer na centarsku poziciju teško da će doći. Od ni jednog nije bolji šuter, bloker niti ima visinu za branjenje top centara. Međutim, opet recimo u kombinaciji sa Z.Ivišićem koji se ne gura u reket, ali sjajno proigrava sa perimetra bi njegova brzina i pokretljivost sa utrčavanjima dobro došla. Može uzeti ofenzivan skok jer dobro čita igru, a u obrani dobro zatvara prostor. Sve će ovisiti o petorkama koje ćemo igrati, tipa Matković-Prkačin su dovoljno brzi da preuzimaju sve što se kreće na terenu, što od davno nismo imali. Mana je jedino Prkin vanjski šut. 

Ova traka oko glave je valjda neki modni detalj da se još po nečemu izdvaja iz prosjeka (kao da visina, raspon ruku, osjećaj za blokade, čitanje igre i šut nisu dovoljni). 

Za razliku od prošle sezone i natezanja sa NCAA dozvolama, ovu igra od početka i to se vidi. 

Slab je u lateralnoj brzini i to bi na najvišoj razini košarke mogao biti problem, ali kako se Zubac tu popravio (a nešto kompenzira situacijskom inteligencijom) valjda će i "Big Z" tu imati prostora za popravak.

Vrlo dobar vanjski šut je (u modernoj košarci) prvi uvjet da netko može igrati četvorku.

Kako je Prkačinu vanjski šut velika mana, on nije četvorka.

Prije bi Ivišići mogli biti četvorke, nego Prkačin. Oni, u tom smislu imaju manu (manju od mane lošeg vanjskog šuta), imaju mane: sporijih nogu i manje lateralne pokretljivosti nego šta se traži.

Kao U20 igračima im se to moglo tolerirati, ali, sada su oni još stariji, teži i teže pokretljivi. Sve to obojicu gura na poziciju 5.

I za moderne petice, dobar vanjski šut je jako važan, pa će braći ta vrlina jako dobro doći.

Od svih naših visokih igrača rođenih u ovom tisućljeću, Zvonimir Ivišić mi je najbolja oklada. Njegov talent je puno iznad bratovog, Jelavićevog, Prkinog, Ružićevog, Šamanićevog… Daleko najbolja fizičko-tehnička kombinacija od svih navedenih.

Iskreno, teško se uopće više navlačim na bilo kakav hajp, i to već duže vremena. Prkačina, dok su mu se zvijezde s neba skidale, nisam pretjerano šmekao. Kombinacija te visine i nepostojećeg šuta za mene je uvijek bila veliki red flag. Jednostavno, to u modernoj košarci teško prolazi na nivou koji mu se predviđao da će dostići. Nije napredovao niti milimetra u šuterskom dijelu od svoje 16. godine. Takvo nešto je nedopustivo i zaista ne znam u čemu je problem. Sa 22 godine na leđima i kao rotacijski igrač u prosječnom francuskom klubu pretendentu za drugu diviziju, on teško da će ikada zaigrati Euroligu, a kamoli NBA.

Šamanić je bio izrazito zanimljiva kombinacija košarkaške vještine i solidnog atletizma. Njega je isključivo glava stajala odlične karijere. Fundamenti su tu, no bez pravog pristupa teško se baviti bilo kakvim sportom.

Jelavić mi je odlično izgledao jedan dio prošle sezone, sviđa mi se njegova agilnost i sposobnost da kombinira igru i završavanje i sa niskog i visokog posta. Solidan, no ne i elitan atletizam. Svakako potencijal za finu euroligašku karijeru, no trebat će jako poraditi na konzistentnosti. Ja bih vrlo priprosto rekao da će šut odrediti njegovu karijeru tj. krajnje domete.  

Tomislav je ipak ispod razine Zvoninog talenta. Stariji blizanac ima finu vještinu, no nije to taj atletski potencijal. Ne vidim da bi se on mogao snaći u suludom NBA tempu, nema on te noge za ispratiti taj ritam.

Tominog i Brarbarinog potomka nisam previše gledao da dam nekakvo mišljenje. Ono što jesam vidio je zrelost koja prelazi tu dob. A koliko god to zvuči dobro, s druge strane može biti i problem.

Što će na kraju ispasti od svih navedenih, teško je za predvidjeti. Ja samo znam da je Zvonina startna pozicija u mojim očima najbolja. Al' opet, i Bender je svojevremeno izgledao kao junikorn – pa eto gdje je danas.

Što je uostalom talent, kako izmjeriti nečiji potencijal?

Svi mi kad pričamo o domaćim prospektima isključivo gledamo fizičko-tehničku komponentu. I tu se lako upadne u zamku pretjerivanja i precjenjivanja mogućnosti. Davno sam pisao o tome da se u ovu jednadžbu moraju uključiti i one sitne stvarčice koje nisu opipljive, već koje se same od sebe otkrivaju kada netko dođe na trening, kada stane na parket i krene igrati. To su oni famozni intangiblesi. Što odvaja najbolje od ostalih? Hustle, fokus, voljni moment, izrazita kompetitivnost i gotovo patološka želja za pobjedom i natjecanjem u svakoj sekundi utakmice. Tu su mnogi naši talenti i ''talenti'' pali kao pokošeni. Bender je najbolji primjer, a imao je gotovo kukočevsku kombinaciju fizike i tehnike.

ma zvone je strasan potencijal, to mi je bilo jasno prvi put kad san ga gleda a nakon one serije protiv partizana san posta 100% uvjeren da ce napraviti velike stvari u karijerii ako zdravlje posluzi 

Zar se Prkacin i sad moze vuci u kontekstu reprezentacije?