Ufff...drama...al opet drama iz koje smo se izvukli.
Kad je Bogdanović položio za 81-77 morao sam se odvojit od tv-a jer sam nažalost morao na sprovod jednom momku iz svog sela.
Međutim dolazim kući i imam šta vidit, bar nešto da mi stavi osmijeh na sumorno lice.
Grci nisu bili trašno motivirani, al i mi smo se vukli ko magarci koji ne bi u polje radit. Tek u trećoj četvrtini vidilo se malo žara, malo borbe, malo
krvi.
Ali suci...joooooooooj...što sam im spominjao majke i očeve i djecu i babe i stričeve...
Da puhneš u Spanoulisa, faul, a par puta Ukić i Bojan idu na polaganje, nekako uspiju ugurat loptu u koš, ali jok, kakvo dodatno bacanje, bez obzira na bar dva faula na putu do koša.
Nije bila najbolja igra, kako u kojem trenutku vukli su nas razni igrači, Draper je sam imao seriju čini mi se 9-0, pa jedno vrijeme Tomić, pa jedno vrijeme Ukić, svi su imali grešaka, ali su dali sve od sebe. Tomić kojeg proklinjete je uhvatio brat bratu 8 skokova ispod grčkog koša. Grča je tu bilo, ali OPET su izvukli dramatičnu završnicu. I to DUPLU završnicu.
Ali utakmica u kojoj je Andrić zabio 6 koševa je utakmica koju moramo dobit
A sad Ukrajina. 7 pobjeda zaredom je impresionantno, ali put još nije gotov. Sami sebi smo izborili 1/4 finale, i to s objektivnom najboljim protivnikom i imamo šansu kakvu nismo dugo imali. Imamo kemiju kakvu nismo dugo imali.
Daj Bože da imamo i rezultat kakv dugo nismo imali.
S košarkašima do medalje (i usput do sijede glave)!!!