Što reći? Koju posluku porati?

Nakon litavskog košarkaškog hladnog tuša  - ljudi su oko mene bili tužni, bijesni, razočarani (ne svi!) dok smo izlazili iz kornjačaste dvorane Stožice. Mučna jurnjava nakon posla na tekmu, na rubu bankrota i nadanja razbijena dvocifrenom dominacijom utakmice - mogli bi biti dovoljna isprika za svakakvu vrstu negativnih osjećaja. Moja reakcija je bila - ruke u džepove i osmijeh. Jednom kad je kocka bačena - treba se pomiriti sa svim mogućim rezultatima. Pa to i jest sport. Stoga čestitke na srebru Litvi koji se na tu noć pokazala kao bolja ekipa.

I ova serija u borbi protiv ''kaznenih ekspedicija'' morala je naći svoj kraj. Dečki su izgledali vrlo umorni, a bez snage ne funkcionira više ni kliker, ruke i noge ne slušaju odnosno ništa ne uzlazi i ništa se ne može obraniti. Momčad s rotacijom od 9 igrača nije se uspjela i 9, put u zadnja dva tjedna othrvati porazu. Ukratko, PUKLI SMO - koliko smo dugi i široki. Okusili smo žalost loptanja pod obručima. Ali zadnjih 18 godina HR košarke - nas je učinilo otpornijim na ovakve situacije s jedne strane, a s druge natjeralo da cijenimo što znači samo biti u polufinalu. Sada nam bronca izgleda kao sunce, a nekada smo osvojenu broncu (ustvari i više od jedne) prezrivo gledali kao nedostojnu kolajnu za kvalitet naše momčadi.

Druga su vremena (Slavko!) i možemo biti zadovoljni što se naša momčad priključila borbi za medalje odnosno uspješno usvojila postulate moderne igre. Dečki već imaju dvije medalje u džepu - velike i sjajne - sljedeće SP i EP. Zlata vrijedne prilike da na tim bliskim događajima testiramo pojačanu postavu i mlade nadolazeće igrače.

Bitka za broncu. Pa, ako su Litavci bili strma visoka planina - dobrodošli pred K2 - drugi najviši vrh na svijetu. Realno - ono što možemo očekivati od naših reprezentativaca je puno srca i borbe nakon ovog dana odmora. Po meni - omjer u španjolsku korist je 80:20 i sve što mogu poželjeti nama, vama i njima jest da grdno griješim. Neka se samo bore. Jučer smo im u posljednjoj minuti skandiranjem pokazali što mislimo o njihovom turniru i koliko smo zadovoljni njima. Hvala im što su vratili košarku u Hrvatsku.

Zajedno u bolje sutra i... Bla, bla...

P.S. Nemojte biti razočarani. Sa Španjolskom je krenuo krug - sa Španjolskom se zatvara. Ako dobijemo, možemo dečkima ''dignut spomenik'', a ako izgubimo - ne možemo im zamjeriti s obzirom na trenutnu konstelaciju svjetske košarkaške kvalitete. Za nas, to bi trebala biti win-win situacija. Zato - uživajte i dalje u radosti loptanja pod obručima.