Malo sam sinoć bio razočaran, razumljivo, ipak smo se bili zaletili, možda malo i umislili, pa nas je Litva spustila. Ipak, svaka njoj čast i želim da osvoje zlato baš zato što su košarkaški narod.

Iako sam sanjao finale sa Španjolskom, ipak oduzet im broncu i poslat ih kući s drvenom medaljom bi bila isto tako velika satisfakcija. Umorni jesmo, ali svi su umorni a nadam se da će naši momci u glavi imat onu sramotu koju im je Španjolska priuštila u prvom kolu i da će napravit svojevrsnu osvetu

No kako god bilo, ovo prvenstvo moramo podvući kao izuzetno uspješno, s koliko smo ih pesimizma ispratili, a onda su nas uvjerili u suprotno...da hrvatska košarkaška reprezentacija još postoji i da se ona još uvijeknešto pita na ovom kontinentu!
Mjesta za napredak ima, vratili su oni svoju vjeru u sebe, našu vjeru u njih i mislim da imamo svijetlu budućnost.

Samo ne smije stati na ovome. Ovo ne smije biti padobranski rezultat, nego konstantno moramo biti pri vrhu. Onda će jednom i zlato sjesti.

Sutra do kosti i do bronce!