Onaj američki priručnik sam dao trojici trenera koji rade s djecom, a nedavno su išli na predavanja i polaganje za licence te tamo dobili neke skripte.

Doslovno citiram jednog od njih: "Odlična stvar, 181 stranica samo osnova. Jebeš ove naše knjige, nisu ni blizu.

Drugi mi je rekao kako je na predavanjima više puta pitao da daju točne upute kako i što raditi s djecom, posebno s onima najmlađima (mini basket) jer s njima radi. Odgovori su bili od opče filozofije koja ništa ne kaže do iskrenog odgovora od jednog kako nezna.

Pripremam novi mail savezu upravo na tom tragu. Pitati ću da li se radi na donošenju programa za rad s najmlađima i opčenito s mladim igračima.

Postaje jako bitno da se djecu što ranije privuče, ali ne iz razloga što ih se u toj dobi može nešto kvalitetno naučiti, več zbog činjenice da nogomet i rukomet to rade i na takav način uzimaju djecu i udaljavaju ih od drugih sportova.

Zbog toga je jako bitno imati pravu strategiju kako i što raditi s djecom kako bi ih se zadržalo u košarci do dobi kada i stvarno mogu učiti košarku.

Svaka ideja je dobro došla prije nego šaljem mail u savez

Već sama činjenica da su dvojica od tri reagirali sa zanimanjem jest dobra polazna osnova. Treći?

Samo nastavi. Volio bih da mogu predložiti nešto pametno, ali ovo prelazi moje kapacitete. Mogu jedino dati punu podršku tvom elanu i moliti se da tvoje inicijative naiđu na plodno tlo.

Treći mi još nije odgovorio, vjerojatno još nije proučio.

Nažalost, rukomet i posebno nogomet su u velikoj prednosti pred košarkom za privlačenje najmlađih. Ne mislim tu na rezultate i trenutnu popularnost, nego na činjenicu da djeca mogu u vrtićkoj dobi napucavat loptu i bit će sretna, dok kod košarke prvi susreti djece s njom znaju biti frustrirajući. Koš je visoko, ne može se dobaciti, lopta je teška, nije ju lako voditi ... tako da treba biti oprezan s dobi kada uputiti dijete na košarku.

Naime, infrastruktura s nižim koševima i lakšim i manjim loptama kod nas ne postoji.

@Ginobili koliko se sjećam Dragić je počeo sa 11 ili 12 igrati, Kukoč možda vi stariji više znate, no koliko se sjećam također nakon nogometa čak mislim sa nekih 14 godina, a par godina kasnije je dominirao čitavu Europu. Kod nas mnogi krenu rano, no ne nauče osnove jer ih to oni koji uče ne nauče jer ni sami ih ne znaju. 

@Nagy svaka čast, naš savez sam mora printati te priručnike koji moraju biti osnova za naše klubove. Teško je stvoriti playa kada imaš 1 od 10 koji zna voditi loptu, a i tome zapinje kada se malo pritisne. Rad na lopti, igra bez lopte uz puno kretanja, skok igra, mehanika šuta su stvari na kojima se treba raditi, a nama se fiozofija svodi dodaj najboljem pa šta napravi, šutni trojku itd.

Velika je razlika danas i prije 20 ili više godina.

Prije su djeca stalno bila u pokretu i sve igre su bile na osnovu kretanja, bilo je nešto televizije i to je bilo sve.

Nažalost djeca danas većinu vremena provode pred ekranima i to od najranije dobi. Zbog toga su motorički i koordinacijski neusporedivo lošiji od djece prije 20 ili više godina. Iz tog razloga je bitno djecu što ranije uključiti u sport da se razvije opča motorika i koordinacija. To se treba razvijati kroz razne igrice koje nemaju nikakve veze sa samom košarkom. Ameri u priručniku kažu da se do otprilike 7-8 godine tek 20% od ukupnog treninga radi na košarkaškim elementima. Preporučuju da se radi na motorici i koordinaciji kroz druge sportove i aktivnosti. S najmlađima se od koraškaških elemenata počinje samo sa najjednostavnijim košarkaškim stavom s loptom u rukama, bez vođenja koje je problematično zbog veličine i težine lopte. Vođenje dolazi puno kasnije kada se razvije motorika i koordinacija.

Jućer sam sasvim slućajno naletio na odbojkaški trening djevojčica od 6-7 godina. Trener se igrao s njima na način da im je govorio brojeve od 1 do 6 što su zone u odbojci a njihov zadatak je bio da što prije dođu u tu zonu. Sve se odvijalo uz puno smijeha, a djeca su kroz igru učila zone ali i razmišljanju u sklopu fizičke aktivnosti. To je jedan od svijetlih primjera kako raditi s djecom.

Slažem se, pogotovo se to odnosi na ove sada generacije koje su odrasle komplet u tome međutim mi imamo daleko više problema sa ovim tehničkim djelovima nego sa koordinacijom, motorika itd. Da pače, atletski smo imali izuzetne potencijale koji nisu nadogradili taj segment, a bili su u velikim klubovima. Pa na kraju Šarić je daleko najveći dio igre nadogradio van zemlje nego što je to bilo u Hrvatskoj. 

Prva stvar koja bi se kod nas trebala učiti da se ništa ne rješava dernjavom već strategijom i normalnim razgovorom sa klincima. Ovo tvoje je odličan primjer, kod mene u mjestu je bio nedavno sastanak roditelja sa trenerom koji je završio kineziološki jer je lik na tekmama 3 županijske lige za klince od 10 godina gdje ima par cura bacao stolce, derao se da se na kraju pola ekipe bojalo doći na treninge. Imamo tih psihopada puno u sportu, a mnogi ubiju psihu mladim igračima. Repeša, mlađi Zula, Skelin nisu ništa nego krema takvog odgoja koja dogura najviše. Takve treba polako micati sa scene i mijenjati sa onima koji imaju znanje umjesto agresije...

Pa jebote, ja ne mogu razumjeti da netko tko se školuje da bi bio trener ne istraži to područje i dođe do materijala koji će mu pomoći da bude bolji. Pa danas imaš na youtubeu relevantinijeg materijala za treninge vođenja lopte nego što oni ćuju na fakultetu i prakticiraju po klubovima. O psihologiji rada s mladim ljudima i djecom da ne govorimo. Pa dovoljno je da gledaju NBA, tamo sigurno neće vidjeti da trener divlja i iživljava se nad mladim igračima.

Pa čak i taj Skiles, koji slovi za 'tiranina' je bio fer, kulturan i očinski prema Hezonji.

A kod nas, bogtijadan...

Sve priče koje čujem od prijatelja kojima djeca treniraju su više manje poluhoror. Ili ne znaju ništa, ili znaju nešto malo, a psihopati.

Očito ih se odgaja da budu takvi.

To treba mijenjati.