Mislim, sad će ispasti da serem, a košarku pogledam kad igra reprezentacija, eventualno Cibona/Cedevita u Europi i Final Four Šaban lige. Niti jedan sustav koji ovisi o jednom ili dva igrača, a kod nas je prilično očito da imamo Bogdanovića i Šarića i 10 vodonoša, ne može izgurati više od 3 utakmice u komadu u kojoj će nadigrati protivnika. Dodajmo tome mediokriteta na klupi koji je "podmetnuo leđa" (čitaj: sam sebe instalirao). A logično da se tako ne može ni do medalja. Meni se iskreno više dopadala ekipa iz onih slavnih Repešinih dana, gdje nije bilo istaknutih pojedinica, bili smo momčad sa svojim limitima naravno, ali momčad od koje si znao da se neće nikad raspasti. Gubili smo, gubili smo egal završnice, međutim nikad nismo ovako padali bez ispaljenog metka.



Danas imamo isprazne najave, bildanje statistike nakon pobjeda u pripremama, izbornika koji nema gram kritike za sebe. I žao mi je Bogdanovića, ali on sam se doveo u situaciju da sve pada na njega, cijela zemlja je nade polagala u njega, ostali od Simona do Buve su doslovno bili statisti i mi nismo momčad nego klasčni "two-man (one and a half večeras) show". Finska je mogla s Markkanenom gurati jedno vrijeme, ali i njemu se stalo na kraj. Porzingisu i Latviji vjerojatno slijedi kraj protiv Slovenaca, a Srbi s B postavom vrlo lako mogu opet u finale.



Ovo prvenstvo je preslika 2015., tek smo u Riju povremeno djelovali kao momčad, iako smo isto tamo imali crnu rupu protiv Nigerije. Jednom može Babo bit car, jednom Šarić, pa opet Babo izvuć, ali jebiga u četvrtoj će te prokužit i skužiti taktiku. Identičan nastup kao Čilićev US Open. Sve super, Srbima fali 8 igrača, The Greek Freak ne igra, favoriti oslabljeni (mi također, kao i Čilić, ali glavni aduti su zdravi). Ždrijeb se otvori, izbjegnemo i tradicionalno za nas neugodnu Litvu, forma se diže. I puf, tamo Švarcman, ovdje Šved i gledaj prvenstvo doma. Može nas tješiti što su out i Francuska i Litva, medaljaši sa zadnjih par prvenstava, ali kad Slovenci uzmu medalju i tu će nam počet nabijat komplekse.

Još samo par riječi o Šariću. Cijelo prvenstvo nekako poludepresivan, djelovao nekako izdvojeno, kao da nije bio unutra, mislima negdje drugdje. To nije bio Šarić kojeg znam. Nešto tu nije štimalo.

Moram ponoviti da je razlika danas bio Shved, a mi kvalitetnog razigravača nemamo. Nacija očekuje da nam Šarić igra razigravača, centra, krilo i još ponešto te pored toga svaku tekmu odigra kao da mu je posljednja, e to neće ići. On se troši previše i više bi nam pružio kada bi radio ono što mu je primarna uloga. Bojanu svaka čast i kapa do poda. Kada bi imali razigravača kao što je Rodrigez, Shved ili nekog sličnih kvaliteta onda bi i on dobio pravovremeno loptu u ruke, imao više vremena za šut i bolju selekciju šuta. E sad zamislite koliko bi mu bilo lakše igrati uz nekog takvog igrača. Ostatak ne bih previše kometirao ali bi predložio smjenu generacija u repki. Gore od ovoga teško da može, a kada je već tako okupiti mlade i prespektivne igrače u repku i startati novi ciklus. Srećom imamo mlade i veoma talentirane igrače koji bi mogli dugi niz godina činiti jezgru reprezentacije ali i pokušati vratiti je tamo gdje je nekada bila.

Cekamo batona i jota da nam objasne kako je aso naj rjesenje za repku