Prepuklo mi srce ljudi - opet. I za njih, i za nas i za sve.
Što reći nego čestitati Rusima koji su odigrali pravu mušku utakmicu i očitali nam lekciju iz momčadske igre.
Mogu sad reći da sam uporno pitao na ovom forumu kojeg prati i izbornik - gdje nam je sportski psiholog?
Možemo reći da smo postavljali upit - ako se obrana suviše koncentrira na Shveda, drugi bi se mogli razigrati. Tako je i bilo. Plus što mi na kraju nismo branili ni Šveda, ni ikoga drugoga.
Možemo postaviti pitanje zašto izbornik nije počeo sa petorkom iz susreta sa Španjolskom koja je ušla s velikom energijom u susret.
Ne zaslužuju ovi momci pretjerano pljuvanje. Došli su i borili su se za Hrvatsku koliko mogu s ovakvim vodstvom i u ovakvom sastavu.
Mislim, njima je sad najteže. Dali su ljeto i dane za pripreme - proživjeli ovu blamažu nakon sve te nade koju su imali i sad udarit po njima je kao napadat čovjeka koji već bespomoćno leži.
Reći ću - bila je ovo jedna utakmica, još jedan turnir - bit će ih još. Sport je to. Oprašta se jedna generacija seniora, a mi se moramo okrenuti mladosti i ne očekivati od jednog igrača ili dva već od momčadi i momčadske igre (koju će stvoriti budući izbornik, nadamo se).
Košarka se nastavlja igrati, a od naših mladih nada očekujemo samo da budu još bolji i usavršavaju se do sljedeće prilike - nadajmo se za 2 godine.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...