De Portwine napisi mi koji su ti bili igraci u ekipi, stvarno me zanima to, jer ja jako pozorno pratim domacu kosarku... Jel netko sada igra ozbiljnu kosarku?

Inace, tko je igrao za mene? Pa samo jedan od tih igraca je aktivan trenutno.
Svi ostali su prestali s igranjem u svojoj osamnaestoj, devetnaestoj godini. Nije ih nitko pratio adekvatno. Uglavnom su ih sikanirali. Pepsi Bozic, Medvedec, Spahija, medju ostalima.

Imena? Nisu bitna. Recimo - Marin Pavic. Proglasen za najboljeg igraca prvenstva Hrvatske (1993). I sad cujte ovu pricu:

Na finalnoj utakmici protiv Cibone, kad se vidjelo da Cibona moze izgubiti utakmicu, na poluvremenu se promijenio delegat Kosarkaskog Saveza Hrvatske. Zasjeo za zapisnicki stol ondasnji tajnik Vlatko Mamic. I cinio sve i svasta da bi Cibona dobila utakmicu. Upisivali su za zapisnickim stolom mojim igracima osobne greske umjesto Ciboninim. Neke poene nisu upisali mojoj ekipi. Kad sam otisao do zapisnickog stola da reagiram na takve nekorektnosti, sucima je Vlatko Mamic naredio da me istjeraju vani. Kako nisu imali nikakvog razloga, nisu me istjerali. To mi je i sam sudac priznao.

Pred sam kraj susreta, mi smo unatoc svemu vodili s desetak razlike, pridje mi jedan clan uprave kluba-organizatora prvenstva KK Jadran Rijeka (mislim da je bio Aco Boskovic) i kaze mi da je moj igrac Marin Pavic proglasen za najboljeg igraca prvenstva. Ja pozovem time-out, zagrlim Marina i kazem mu da je najbolji igrac prvenstva. Kad je doslo do podjele nagrada, spiker u dvorani kaze da je najbolji igrac prvenstva ipak Ivan Perincic iz Zadra. Moji igraci poceli aplaudirati toj odluci, kad sami Aca Boskovic dotrci do mikrofona i kaze: NAJBOLJI IGRAC PRVENSTVA HRVATSKE JE MARIN PAVIC. JA SAM SVOJ GLAS DAO MARINU. JA SAM SVOJ GLAS DAO MARINU.

Tu nastane muk, Vlatko Mamic obavi nekakve konzultacije i kaze: Najbolji igrac prvenstva Hrvatske je Josko Poljak iz Splita!
Vidi sad smijurije. Sad vise nije ni Marin ni Perincic. Opet dotrci do mikrofona Aco Boskovic i povice: JA SAM SVOJ GLAS DAO ZA MARINA! MARIN PAVIC JE NAJBOLJI IGRAC PRVENSTVA HRVATSKE!

I da nista ne izmisljam, mogu dostaviti i snimku susreta, jer smo sve to snimali kamerom. Tko hoce nek se obrati mom bivsem pomocniku, Hrvoju Franicu u teretani AVK Mladost na Savi.

I tu je meni postalo muka. Gadilo mi se ionako sve sto su radili, ali ovo je bilo previse. Marinu Pavicu nisu htjeli dati nagradu, jer nije htio svojevremeno potpisati za Cibonu. I Srecko Medvedec mu je (kao ondasnji juniorski selektor) zaprijetio da nikad nece zaigrati za reprezentaciju. Inace sam Medvedec nije izdrzao sve to sto se dogadjalo u dvorani - bila je to prava drama, i popusio dvije kutije cigareta tijekom finalnog susreta van dvorane, gdje se nalazio i otac Marina Pavica, koji mi je to sve kasnije ispricao. Nisu se niti pozdravili, jer je to bilo najvece ponizenje da jedan igrac i jedan trener ne zele potpisati za Cibonu.

Stoga je Marin Pavic potpisao za Zrinjevac (igrao s Golemcem) i neslavno se ostavio kosarke nakon sto su ga tamo poprilicno upropastili. Inace je bio proglasen i najboljim igracem juniorskog bozicnog turnira KK Zrinjevac slijedece sezone. Igrajuci s Golemcem, ali uvijek u njegovoj sjeni.

Moram dodati jos nesto: Ja sam otkrio Pau Gasola, ali moram i priznati jednu stvar - Marin Pavic je bio njemu ravan. Marin je igrao na poziciji jedinice, dvojke, trojke, cetvorke, petice. Ma Marin je bio nas drugi Toni Kukoc.

A njegov brat Slavko (dvojajcani Marinov blizanac) zabio je Ciboni 22 poena za 7 minuta utakmice. Pazite: DVADESET I DVA POENA ZA SEDAM MINUTA. Sut u tom periodu: 10/10, slobodna bacanja 2/2, dvije asistencije i tri ukradene lopte za zavrsnih 7 minuta susreta. A tukli su ga i mlatili. Unatoc svemu - 22 poena za sedam minuta.

I jos nesto: Ta je ekipa Medvescaka dobila Ciboninu drugu kadetsku ekipu vodjenu Mikije Starcevicem (godinu dana doduse mladji od mojih, ali pojacani jednim igracem njihovog '77 godista), 167:62 . NI MANJE NI VISE NEGO 105 razlike !!!
Tko ne vjeruje, jos postoji zapisnik s utakmice.!

Zrinjevca (s Golemcom) u Laginjinoj zgazili s preko trideset razlike, dvaput trideset razlike Zagreba sa Sesarom, razbili smo Splita (trener Marovic na poluvremenu utakmice molio Marina Pavica da mu pusti utakmicu), Cibonu s Giricekom smo pobijedili dva puta, oba puta preko deset razlike.

Ah, kako su to lijepe i ujedno ruzne uspomene.

I jos nesto: Kristijan Pavic je treci brat Pavica i trebao bi biti jako jako dobar. Ali jako jako dobar. Mozda i najbolji. Sada bi trebao biti kadet. Ako ga tko poznaje i moze ga vidjeti - neka mu prenese najsrdacnije pozdrave iz Spanjolske. On ce vec znati od koga

Ej Portwine upravo ovih dana ide na hrt-u latinica o korupciji... Neki su od tih aktera upucani ili na razne nacine ubijeni... Zato pazi i cuvaj se... NEgo jel mislis da se igdi u hr kosarci moze probit igrac a da nema veza i vezica? Ej a znam masu primjera iz st-a takodjer propalih kosarkasa... Zar to mora tako ici??? A zamisli onda sta se dogadja u nogometu... Ajme majko... Ma cili je takav nas sport di se imalo vrti para je tako...