Što reći? Koju posluku porati?

Ispalo je u prve tri četvrtine protiv Poljaka kao da znamo igrati košarku. Isprašili smo pošteno Gortata, njegovu Lampu i društvo koji su najavljivali medalju za svoju domovinu, a vraćaju se kući s kajlom.

Naši sljedeći protivnici - Slovenci - igraju sjajno, u transu - nošeni užarenim urlikom krcate dvorane. Žešće i od pune dvorane Španjolaca u Španjolskoj (Tomas se sigurno sjeća toga ). Što reći osim da silom prilika na ovom prvenstvu Tomasa mijenja požrtvovni Bogdanović.

Hoće li ova najava za sraz protiv euforičnih susjeda pomoći donijeti novu, treću u nizu, pobjedu uz uobičajeno kidanje živaca?

Stay tuned...

Nemojte misliti na rukomet i Portugal. Samo se smirite sad. Pošto smo zazivali Bojana Bogdanovića i njegovo uskrsnuće u napadu protiv Poljske, ovdje je situacija malo kompleksnija. Za pobjedu će nam trebati vipe elemenata - Draper iz utakmice s Gruzijom (on i ovaj iz utakmice s Poljskom se nikad nisu sreli), Rudež iz prvog poluvremena s Poljskom, Šarićeva predstava s Gruzijom i napadački doprinos Žorića, a ne bi bilo loše ni vidjeti što može doprinijeti Mario Delaš.

Predmnijevam - u skladu s psihozom naše ekipe - da će to biti susret u kojem ćemo se držati u zaostatku između 10 i 5 razlike do zadnje četvrtine gdje ćemo pokušati ugrabiti svoju priliku za pobjedu. Nešto slično susretu sa Španjolskom u Španjolskoj. Motiva imamo. Pobjediti ili tijesno izgubiti sa jasnim favoritima Slovencima znači donekle isprati onu sramotu protiv Španjolske - a to je valjda dovoljna motivacija za naše dečke.

Zajedno u bolje sutra i... Bla, bla... 

P.S.
Eh da - i ''tko prvi prijeđe 66 - pobjednik!''