Tegijevo zakucavanje: Vreme čuda
Sve o “spornom” detalju iz Pionira u meču između Partizana i Barselone analizirao je kolumnista Kosarka.rs Vladan Tegeltija.
Pao
je kralj u svom dvorcu. Aktuelni vladar Evrope, Panatinaikos, u sred
dvorane OAKA. A onda, sedam dana kasnije i kraljica u pravom (po nju)
paklu, nikada punijeg Pionira – strašna Barselona. Vreme čuda traje,
nadamo se ne i posle odluke nadležnih o žalbi Katalonaca.
Pre
žalbe red je da se osvrnemo na spektaklarni trijumf najsiromašnijeg
tima Evrolige nad jednim od najbogatijih, do ovoga kola neporaženog u
11 mečeva, koji će ući u red onih nezaboravnih. Poput pobede nad Arisom
ili Vivom u Hali sportova, Huventudom u Fuenlabradi četri godine
kasnije kao i Istanbulu, zatim nad Olimpijakosom 1998. u Pireju i nad
CSKA za Fajnal for. O ovim podvizima poslednjih godina da ne govorim,
jer kažu potrebne su vremenske distance da bi ušli u legendu.
Zašto
sam pomenuo budžetsku razliku, termin koji je našao svoje mesto u
savremenoj košarci uz pik-end-rol, zonu-pres, mis-meč… Ne želim da
potcenim velike trijumfe i evro-trofeje koje je Duda osvajao sa Kićom i
Tošom, Dule sa Dikijem, Paljom, Željko sa Đorđevićem i Danilovićem.
Pobeđivali
su i oni evro-velikane, Barsu i u “Blau grani”, ali vremena su se silno
promenila. Nema toliko velikih asova, jer oni koji i nagoveste da bi to
mogli biti, sa dvadeset i kusur godina već odlaze “preko”, za razliku
od Kiće i Praje, pa i Grbe koji su morali da čekaju 28 godina. Divac je
“odlepršao” sa 22, kao i Danilović, Sale Nacionale sa 25.
Jugoslavija
je bila veći prostor za angažovanje igrača, liga je bila najjača u
Evropi, što danas ni regionalna nije. Sada se angažuju stranci, ali u
ono vreme timovi sa Starog kontinenta mogli sui da dovedu najviše dva
internacionalca, nekog poput Korbalana ili Dantonija, dok je ostalih
deset bilo domaćih.
Danas je budžet bitan, jer možete izabrati
buljuk dobrih igrača van vaše zemlje, a ko ima veći buđelar ima i bolji
tim, jer ima veći izbor kupovine. Barselona je birala najbolju dvojicu
iz Slovenije, Brazila, Italije, sa Afričkog i Američkog kontinenta,
svoje NBA zvezde poput Navara ili sa drafta Rubija.
Partizan
je na drugoj strani uzeo one koje više nije hteo Panatinaikos, Efes ili
Alba, Olimpijakos, klince koji nisu igrali ni regionalnu ligu. Ne
mislim da je lako raditi sa skupim zvezdama, ali još teže je pobediti
ih sa dvadeset puta manjim budžetom, doduše sa navijačima i atmosferom
o kojima isti ti bogatuni mogu da sanjaju, a prema kojima njihove
vedete ne skrivaju respekt i oduševljenje.
E to je pošlo za
rukom Vujoševiću, njegovim igračima, sradnicima u stručnom štabu i
klubu . Način na koji je vođena utakmica i to opet bez najkorisnijeg
igrača Evrolige, njena priprema, skauting rivala, motivisanje igrača,
podela uloga i minutaže, taktičke minijature, potvrdili su da
Vujoševićeve kolege nisu lani pogrešile u izboru najboljeg trenera
elitnog takmičenja Evrope.
Nažalost, umesto nezapamćenog
ambijenta, taktike Vujoševića, odbrane Božića i Vraneša, partije sezone
Veselog, velikog srca Robertsa, asistencija i mirnoće Rašića i Kecmana,
poteza Mitrovića i Miloševića, sudijski broj1 iz Italije prvo je
uskratio slavlje u Pioniru, a potom dao Kataloncima šansu za žalbu 46
sati kasnije.
Na Lamonikino suđenje nemam zamerki (naprotiv),
ali osnov za traženje TV ekspertize koja služi samo da utvrdi da li je
koš u finišu (tačnije napuštanje lopte iz ruke) bilo pre sirene ili
posle i te kako imam. Činjenica na koju se poziva Barselona da po stavu
31.2.6, pravila košarkaške igre je da se lopta posle isteka vremena ne
sme dirati ako ima izgleda da prođe kroz obruč, stoji, ali ne i onaj
drugi deo, da se ne može utvrditi njena trajektorija po izlasku iz
obruča i dodira Robertsa.
Mnogi se plaše da se Barsa ne bi
žalila da se nešto ne krije iza svega, pogotovo posle četrdesetak sati
analiza u klubu koji je iz grada u kome je i sedište Evrolige i ULEB-a.
Pre sam sklon teoriji da je to pritisak pred ključne mečeve sa
Panatinaikosom, kako kod kuće, tako i u Atini, gde bi u slučaju poraza,
a pobeda Partizana nad Marsuijem oba puta i u Pioniru nad
Panatinaikosom, meč poslednjeg kola bio formalnost, a Barsa u najboljem
slučaju samo druga u grupi, sa težom varijantom u četvrtfinalu.
Ne
bih sada o grešci u vođenju Majkela. Ne zato što neki pominju faul
Veselog, već zato što je to stvar sudijskog uverenja. Moj prijatelj,
mašinski (za komsije strojarski

) inženjer, bivši sudija i košarkaški zaljubljenik, uradio je
detaljnu analizu, matematičko-kompijutersku, kinetičku, te dve sekunde
i pobio sve Barsine stavke u žalbi, da se nije mogao utvrditi
trajektoriji lopte po izlasku iz obruča i dodira sa Robertsovom rukom.
Uz
pravni deo to bi trebalo da bude više nego dovoljno za Švajcarca,
Patrika Granžona, koji bi trebalo da donese odluku nakon dostavljanja
zapisnika delegata i sudija, žalbe Barse, ali i materijala koji treba
da mu stignu iz oba kluba (a ova analiza stiže iz Partizna).
Koliko
je detaljna ekspertiza ilustruje da su uzeti čak i parametri
temperature, vlažnost vazduha, pritiska, ispred i u Pioniru, do težine
i brzine lopte, stepen ugla ulaska lopte ka obruču, njenog bilijarskog
odbijanja unutar obruča, pa izlaska iz istog, što matematički i
kompijuterski potvrđuje sudijsku odluku (doduše nakon bespotrebnog TV
većanja) i pobija glavnu stavku Barsine žalbe da se trajektorija lopte
i njen eventualni povratak u koš da je Roberts nije dirao, ne može
snimkom utvrditi.
Što bi Mija Aleksić rekao u kultnim Maratoncima:
“E tu ste se malo zaje…. !”
Da
vas ”ne smaram” matematičkim formulama i metodama, grafikonima,
korenima i dijagramima, kojima se i sam nisam bavio dobrih 17 godina po
završetku fakulteta, samo ću vam prezentovati hronologiju:
- 0,8 sekundi pre kraja Majkel šutira loptu ka košu
- 0,2 sekunde pre sirene skaču Vaskez i Roberts
- 0,0 uključuje se signalizacija i sirena da je vreme isteklo
- 0,2 sekundi po isteku meča lopta dotiče obruč
- 0,7 sekundi po završetku meča lopta napušta obruč
- 0,9 sekundi po završetku meča Vaskez DODIRUJE MREŽICU (nije dozvoljeno po pravilima tačka 31.2.4 e)
- 0,99 sekundi po završetku Roberts DOSDIRUJE LOPTU (nije dozvoljeno po pravilima tačka 31.2.6)
Slika,
pa i animacija poput čelendža u tenisu, jasno pokazuju ko je prvi
prekršio pravila, dodirujući mrežicu, kao što analiza ulaska lopte od
Majkela ka obruču, uglova njenog odbijanja i izlaska iz istog egzaktno
potvrđuju da lopta nije nikako mogla kroz obruč da je Roberts nije
dodirnuo. Pravni deo Partizanovog dokaznog materijala, potpomognut ovim
matematičko-kompijuterskim ne bi smeo da dovede u dilemu Švajcarca
Geranžona, ni jednog trenutka, ali znate i sami da pravde baš uvek nema.
Ova
analiza biće prikazana i na televiziji, uskoro će je preneti i ostali
naši mediji, valjda i po Evropi, da znaju da ne postoji ni jedan jedini
argument ili razlog da se poništi veličanstvena pobeda Partizana.
Inače
matematika je izračunala, da je najzaslužniji za ovo Slavko Vraneš. Da
nije izašao na šut, Majkel sigurno ne bi digao luk lopte iznad 45
stepeni, pa ne bi ušla na obruč pod uglom koji je izazvao bilijarsku
putanju, ali i izlazak iz koša. Izračunata je i verovatnoća ovoga što
se desilo. Ona glasi 1:2650000!
Nadam se da je vreme košarkaških
čuda Partizana ostalo u Pioniru, da čuda nećemo slušati iz ULEB-a. To u
stavri ne bi bilo čudo, već bruka.




a sto se tice male barse

