Imaju li ovi igrači Partizana imalo mozga pa rade ovakve gluposti od faula?

Kakva tekma...predobra. Šteta za partizan. Na kraju su ih koštala slobodna i ona crna rupa na kraju treće...

I zapisnički stol prije one trojke...

i bezmudost, pa moraš uzet otvoreni šut za 3 kod -2 par sec prije kraja

2+1, pa 3 bacanja, pa još jednom 2+1 

i sve to u minut i po 

Čitam da je Vujošević imao u Partizanu 300k + 300k + 200k po sezoni, i da su mu ostali dužni 600k.
Bogami lijepe cifre.........

To je i on sam rekao. Na onu stranicu na fejsbuku aba liga troll stavili su njegov intervju.

Toliko o tome da su jedva spajali kraj s krajem a daju treneru takve ugovore.

ajd malo sad da se odradi jedna epizoda mythbustersa...

Mislim, stvarno, ovde nema filtera, stav može izbaciti svako, i onaj ko kaže da je Partizan bio za ove prostore nadprosječno bogat, ili ove druge koji kažu da smo bili klasična filmska priča, sirotani koji prave rezultate uprkos tome, ali nije zgoreg nekad posložiti stvari taksativno, sa pratećim argumentima.


Prvo, osnovna istina, KK Partizan je prije svega državni klub, jedan od pravnih elemenata kroz koje država jako dobro pere novac. Slično kao FK Partizan i FK Zvezda, i donekle manje slično KK Zvezdi koja je poslednjih 5 godina ušla u neke posebne vode i predstavlja političko-ekonomskog minotaura hermafrodita o kome se može staviti posebna tema, ali nismo toliki mazohosti.


Što se tiče novije istorije KK Partizana, može se podjeliti na dvije cjeline, do 2010. godine, i posle 2010. godine. U ovom prvom periodu naravno nije falilo novca, ali je to ipak bilo u nekim razumnim ciframa, daleko ispod nekih kojima najjači klubovi regiona danas operišu. U periodu 2002-2010 Partizan je u gotovo svakom timu imao bar 4-5 U-21 igrača sa mjestom u rotaciji, pri čemu su bar 2 bila u petorci. To je neki "luksuz" koji danas nijedan ozbiljan tim sebi ne može priuštiti, bar ne onaj koji napada trofeje.

Koliko god se danas posprdno govorilo o tom nekom sistemu Partizana, jebiga, on je ipak postojao, Partizan je osvajao ABA titule i upadao u Top 16 EL, sa Tripkovićem, Tepićem i Veselim od 18g, Lukom Bogdanovićem, Perovićem i Veličkovićem od 19g, Pekovićem od 20 itd...

Naravno. nisu igrali sami, uvijek je tu bilo iskusnijih igrača, od kojih su u finansijskom smislu vjerovatno najveći izuzeci bili Milojević i Šćepanović, sa "platama stranaca".

Takođe, stranci su bili iz donje srednje kategorije, nije bilo moguće kao danas dovesti igrača iz Evrolige ili ne dajbože iz NBA, to je bilo SciFi, već sa daleko slabijim CV-em. Tako je npr. House stigao iz Adirondacka, Gerald Brown iz Venecuele, Bo McCalebb iz Mersina, Cummings iz Fort Wortha, Roberts iz Zvezde za Cottona, O Connora i još par njih već i ne znam...

Nešto bolji CV su imali Palacio i Lasme, ali i to je miljama ispod nivoa kojim se ABA ligaši pojačavaju za EL poslednjih 4-5 godina (dakako, uključujući i Partizan).

Posebna priča je ta 2010. godina i plasman na F4, gdje je ključni potez bio dovođenja Aleksa Marića, dečka koji je prije toga igrao u Granadi sa prosjekom od 3 poena po meču.

Ponavljam, u odnosu na ovo što viđamo poslednjih godina, taj Partizanov način pravljenja tima jeste bio "low budget expirience".


E sad, nakon F4, donekle i očekivano, Partizan "poleće". Mnogi su željeli da se okoriste time, i uletjela su neka nova obećanja i neki novi sponzori, noga je dignuta sa kočnice, i počelo se puuuuno više trošiti. Dule je zapalio u CSKA, tim je ostao Vladi Jovanoviću, i tada je po prvi put Partizan bio u situaciji da u istom trenutku u timu ima tri "punokrvna" crnca, Jerrellsa, Gista i Jawaija, svaki od njih sa jako platom. Tu je zapravo i počeo ovaj pad, i tada uprava nije prepoznala ozbiljnost situacije, i došli smo u ovo stanje da ne zavisimo od sebe već od volje države, tj. drže nas na kratkom lancu. Kada se Dule vratio 2012. godine mnogi su očekivali zaokret i povratak na staro, ali problem je što ni on više nije bio stari, Dule je u međuvremenu avanzovao od košarkaškog trenera do političke ličnosti, a nažalost, i teško obolelog čovjeka, 

Tu je i on našao svoje mjesto u raspodjeli velike love, i otud ovako jak ugovor. Kada je loša sreća (još prije Nolana Smitha) počela uzimati sebi stvari u vidu teških povreda Westermanna i Milosavljevića, vidjelo se da Dule više ne vlada situacijom i da on puno više vremena provodi radeći druge stvari oko kluba a ne ono gdje je najbolji, na terenu.

Tu je došao kraj starog Partizana, i sada smo u ovom vakuumu koji znamo. Što opet nije toliko loše, jer u sličnom modusu rada danas operišu naši stari pajtosi iz EL vremena Cibona i Olimpija, a da ne govorimo u nesreći koje su snašle npr. Bosnu i Split.

Dakle, niti smo "jedva spajali kraj sa krajem" niti smo plivali u novcu, istina je negdje između...