Mate, odličan primjer Tvrdića i Joke Vrankovića, ljudi su trebali se probijat kroz niži rang da bi došli do Eurolige, ništa im nije poklonjeno, za sve su se morali izborit i to kroz rad i usavršavanje. Znam da je početkom 90ih na treninzima prije početka sezone bilo 20 ljudi od kojih je 7-8 bilo sigurnih za 12 orku i 4-5 koji su to morali krvavo izborit. Oni koji nisu uspjeli išli bi u druge klubove (ono što kažeš da je Split hranio okolne klubove igračima) i tamo podizali kvalitetu, a protiv Splita najviše grizli (primjer Matej Mamić u Rijeci)
UNC je također točno rekao vezano za prelazak iz juniora u seniore, zato treba biti neki prirodni put razvoja. Kada izađeš iz juniora vrhunac do tada su ti jednom godišnje završnice prvenstva, možda neki dobar međunarodni turnir i ako si sreće (i nekog potencijala) reprezentativni program s (bože me sačuvaj) Darkom Kuncom ili Vladom Vanjkom. Hoću reći, nisi prošao bogznašto, a već si gurnut na noge Zadru, Partizanu...Prvo trebaš naučiti sve košarkaške elemente, isto tako se naučiti pobjeđivati Đuru Nenadića i Boru Kurtovića u Omišu i Kaštelima, a onda idi igraj protiv Zadra i Cibone. Šteta je za Matova, ne znam za razloge, ali to je još jedan pokazatelj stanja (može i r umjesto t) u klubu kada trener radije odabere činovničku funkciju od rada na terenu, a trener je po struci.