@ the ja
Prijatelju svaćam poantu onoga šta si tija kazat,premda mislim da si malo pretjera sa onim iznosom koji extra potroše roditelji dice koja treniraju.Zamisli koliko onda potroše na hranu roditelji mladih vaterpolista ili ragbijaša,a nikad nisam vidija da se oni zbog ičega žale ili rade probleme oko potpisa ugovora sa klubovima.
Međutim ja smatram da je u drugome problem.Evo reci koliko je tvoj otac ili neko od tvojih,puta bija u tvog trenera ili u upravi kluba?Jel reka da nećeš potpisat ugovor ili ić na pripreme sa klubom ili reprezentacijom?Jeli ti ikad palo na pamet imat menađera?Da se razumimo,isto ovo pitanje se odnosi i na najperspektivnijeg igrača tvoje generacije,moje generacije i svih generacija do ovih zadnjih 10-ak godina.
Evo iako neznam točan odgovor,ja ću provat odgovorit-nikad u životu niko od tvojih nije u dvoranu uša na službeni ulaz...Jebate,da je neko nama ponudija potpisivanje ugovora za klub samo za čaj i patike,ne da bi odma potpisali,nego bi se smatrali najsritnijim ljudima na svitu.Znam,svi će sad reć-vrimena su se prominila.I to je točno,ali ne mogu virovat da je baš toliko zatrt onaj sportski dio u svemu tome.Ispada da niko u sport ne ulazi zbog ljubavi prema igri,već iz čiste računice.A,jebi ga to je onda poražavajuće.
Evo,kroz čitavu ovu diskusiju koja je u principu sasvim točna,dolazimo opet na ishodište čitavog problema (po meni jasno),a to je nekvalitetan i nestručan rad u mlađim kategorijama.Ja ne mogu virovat da se danas rađaju manje talentirana dica nego prije 20-30 godina.Danas su dapače svi i brži i viši i spretniji... i tribalo bi samo te predispozicije kanalizirat u pravom smjeru i izbrusit u kvalitetnog igrača.
A šta se kod nas događa?Iz juniorskog pogona izlaze igrači koji nemaju savladane neke osnove košarke.Kedžo je krilni centar koji nezna skočit ni dodat balun,siriščević bek šuter koji nezna zadriblat balunom o pod,Perić je krilo koji može šutnit samo ako u krugu od 5 m.nema nikog oko njega,pa ni njegovih suigrača,Franko je centar bez leđne tehnike...moga bi ovako do sutra nabrajat i za njih i za ove generacije isprid njih.Ali ovo nisu neki sitniji,već su to drastični nedostaci koji su svakom laiku toliko evidentni.
I sad se pitam šta su sa njima radili njihovi treneri u mlađim uzrastima?Kako oni to nisu vidili?Danas se sa mladim igračima uopće ne radi individualno,to sam osobno provjerija u nekih trenera.Nema se vrimena.Svaka juniorska ekipa zato ima 5 vrsta napada za čovika,3 za zonu,4 vrste izvođenja auta...5 vrsta obrana.A kad ostanu 1 : 1 onda niko od njih nije u stanju proć svog čovika.Dica se ne igraju košarke,oni studiraju neku šabloniziranu igru u kojoj je cilj ubacit balun u koš.I bolji trener je onaj koji je osvoija više titula prvaka države,a ne pita ga niko koliko je od te šampionske ekipe momaka postalo kvalitetnih prvotimaca.
Kad vidim da mi na nekoj kadetskoj ili juniorskoj utakmici bek cilu utakmicu pokazuje koja akcija da se igra,meni odma muka dođe.Istina,moraju oni i taktička znanja usvajat,ali nesme tome robaovat i cilu utakmicu odigrat ka da je šah-damin gambit,siciljanka...
Čak sam čuja da treneri namjerno neće da rade individualno sa dicom na treningu,nego ako neki igrač to sam traži,onda on uzme njega i izvan treninga za lovu ga individualno ga trenira.Nešto ka ono u tenisu.
Ima tu još elemenata koji na ovo utječu ka šta su roditelji i menađeri.I o tome bi moga dosta napisat,al mi se sad stvarno neda,međutim ipak smatram da je ovo najveći problem.Jer tek kad mi budemo mogli iz svoje škole izbacit nekoliko barem prosječnih igrača iz iz par generacija za redom,onda se možemo nečemu nadat.Do tada će bit nešto slično ovom jadu ka šta je danas.