Po njegovom pitanju moje mišljenje je bilo poput rollercoastera, malo dolje, malo gore.
Recimo, na U19 Kapusta je više djelovao poput playa, dok je Gogi bio neumorna zujalica, koja je radila sve pomalo, a njemu unatoč (rekli bi skeptici) bili smo jedno slobodno bacanje udaljeni od zlata.
Ove godine je digao igru na novu razinu, na trenutke me fascinira motoričnost koja izlazi iz tog omalenog tijela i vrlo dobra kontrola lopte i osjećaj za igru.
U utakmici protiv Cede imao je tu olakšicu što su čuvali amera za Krku, a Katić im je daleko najlošiji starter, koji nije mogao staviti na kušnju njegove obrambene sposobnosti. Kad su stavili Krušlina na njega, imao je problema s kontrolom ritma i tu je pomagao Rančić.
Ima dobar šut s poludistance nakon kretnji lijevo od picka, ali ga je ponijela atmosfera pa je u par navrata uzeo ishitrene šuteve za tri i jedva dobacio do obruča. Ostao mi je u sjećanju sjajan napad na Katića u tranziciji, te asist iza glave Jukiću.
Mali ima vica, ima veliko srce, i prava je šteta što je tako nizak i kratak. Po eye testu bih rekao da je niži od deklariranih 180. U najmanju ruku može biti odličan klupski igrač probuđenih žutih, a je li za što više, vrijeme će pokazati. Osobno bih to volio, ali sam skeptičan. Na nekoj višoj razini natjecanja bi se sa braničima poput Krušlina (i boljima) susretao češće, da ne govormo o reprezentaciji (gdje ga je Ukić neizravno "ubacio"). Ne znam može li proći u današnjoj fizički naglašenoj košarci, ali volio bih da me razuvjeri.
Ono što njemu nedostaje po pitanju tijela ima Kalajžić, samo što će i njemu trebati par godina da dođe na neku razinu seniorske košarke, pod uvjetom da više nastoji igrati glavom, a tijelo koristiti kao usputnu pomoć, a ne osnovu svoje igre. Naravno, rad na prevenciji ozlijeda je nužnost.
[uredio Jotojoto - 23. siječnja 2017. u 12:27]
