Financijska isplativost ABA/A1 lige ?

ABA liga ima petogodišnji ugovor s Arena sportom (do sezone 19/20) koji garantira 1,1 milion eura po sezoni. A1 liga ima ugovor s Arena sportom koji iznosi 100.000 € po sezoni.

ABA liga pokriva klubovima sljedeće troškove:

• Smještaj na gostovanjima (2000-2500 € po gostovanju)
• Smještaj i honorar sudaca (1000-1500 € po utakmici)

Svakom klubu je na kraju ove sezone isplaćeno oko 10.000€ što pokriva barem 30 % troškova prijevoza.

ABA liga, što direktno što indirektno, klubovima transferira/oslobađa između 50.000-60.000 €.

A1 liga klubovima naplaćuje oko 7000 € kotizacije, licence za igrače (3000-4000 € za momčad po sezoni), troškove smještaja i honorara sudaca plaćaju klubovi, kao i troškove smještaja i prijevoza.

A1 liga klubove košta oko 25.000-30.000 €.

Klubovima koji igraju ABA ligu prođu jeftinije za 70.000-80.00 € ne uzimajući u obzir playoff, gdje ta razlika raste prema 100.000 €.

Smisao natjecanja ABA/A1 lige ?

ABA lige je prošlo ljeto potpisala šestogodišnji ugovor s ECA (organizator Eurolige i Eurokupa) koji u tom periodu garantira pobjedniku mjesto u (smanjenoj) Euroligi, te još 3 mjesta u Eurokupa (u koji se vraćaju talijani, turci i Asvel).

A1 liga se igra za trofej i plasman u trećerazredno europsko natjecanje koje će biti još slabije i osuđeno je na propast jer niti ima atraktivna klupska imena, niti igračka, a ni tržišta gdje se igra nisu puna para. Nadam se da naši klubovi, pogotovo Split, neće ići u tu avanturu jer ako su troškovi igranja Lige prvaka (putovanja, smještaj, troškovi sudaca) Cibonu izašli 250.000 € (na ime sudjelovanja dobili 100.000 €), od kud Splitu taj novac, bez da se opet nagomilaju dugovanja?

Razvoj mladih igrača ?

ABA liga je u košarkaškom svijetu mjerodavna za napredak i kvalitetu igrača zbog dokazivanja mladih u utakmicama protiv klubova i igrača koji igraju u europskim natjecanjima i daju dobru sliku o trenutnim i potencijalnim mogućnostima.

Uspoređivanje mladih igrača s nositeljima u domaćoj ligi (Kedžo, Rančić, Siriščević, Novačić, Špralja, Bilinovac) ne govori apsolutno ništa jer ti gore navedeni igrači su razina rotacije u klubu ala Karpoš Sokoli.

Zašto se iz Srbije idu po plasmanu, a iz ostalih ne ?  

Zato što srpsku ligu vode klubovi, što bi otprilike i trebala bit logika stvari. Klubovi najbolje znaju sami za sebe što je najbolje za njih, pa tako srpski klubovi priznaju ABA ligu.

Što nije situacija s našim savezom (to je posljedica prijetnje sankcijama FIBA – teški kretenizam FIBA-e koji je dao nikakve rezultate i samo pokazao njihovu nemoć), koji bi trebao shvatit da su se odnosi promjenili i da su bili na gubitničkoj strani. Zapravo, idealno bi bilo da klubovi uzmu organizaciju lige u svoje ruke.

 

Sukus ? 

Samo moje mišljenje –  vremena su se promjenila, živimo u tržišnoj ekonomiji, prihvatili smo pravnu stečevinu EU, što prije shvatimo pravila igre, bolje su nam šanse da napredujemo.

Klubovi moraju bit organizirani kao dobre kompanije, za svako područje se dovode stručnjaci u danom području – odnose sa sponzorima, marketing, prodaju ulaznica, nabavu, putovanja. To što je netko bio vrhunski košarkaš ili zna što je pick`n`roll ne znači da mu je mjesto u savezu, pogotovo u biznis sektoru. Stojko, Dino, Toni – odlično da sudjeluju u radu saveza, ali nije odlično da ga vode. Oni mogu biti vrhunski u stvaranju i provođenju košarkaške strategije, ali poslovni dio ne mogu vodit. Ne pričaju jezik biznis svijeta od kojeg žele dobit pare. Odrasli su u doba jake košarke u Jugi, ali uvjeti su totalno promjenili i to nagore: bogati klubovi mogu imat puno stranaca, nema pravila o zabrani odlaska prije 28 godine, NBA se otvorio, puno zemalja je košarakaški naraslo, ušla je velika lova u sport, košarkaška baza se smanjila. Zatvaranjem u svoju baru nećemo riješit te probleme, suradnja i natjecanje u regiji nam mogu pomoći.