Svakako ne želim da mi se obraćate s "Vi". Bio sam mali dječak te 1972 kad sam krenuo uživo gledati košarku kao pretplatnik (uz oca). Još nisan za bacit a ni za penziju, odigram koji put na "basket" ili košarku s vršnjacima a osjećam se mlad "u duši".
Slažem se s Makinom o kvaliteti trenutne "Splitske škole košarke", ali u Splitu se sportaši rađaju i uprkos uvjetima. Samo tvrdim kako su Perasović, Šarić i Gizdavčić talentiraniji od ostalih izdanaka škole 93 - 04 godišta, s časnim izuzecima (Žižić je supertalent, Kalajžić im je bio ravan, donekle su im bili ravni M.Marić, Filipović, Kotrulja, Vrgoč...).
Perkušić malo kasni u razvoju za trojicom, ali ih može stić.
Nisu supertalenti, nego veliki talenti (za sada trojica), ali to je dobro za klub jer će se zadržat u klubu pinku dulje. Sve ovisi o strplivosti kluba, da i oni ne budu "na odstrel" u 21-oj kao i malo manje talentirani prethodnici.
Ako sam im nabio hype oko očekivanja, nek se nose s tim, pravi sportaši moraju bit sposobni to izdržat. Ne očekujem da svi uspiju, svašta se može dogodit - stagnacija, ozljede, preopterećena psiha ...
Na primjer, razlog zašto mnogi ne poznaju Gizdavčića je šta je do sad često bio ozlijeđen (tipa Kalajžić) pa ga se nije moglo dobro ni promotrit.
[uredio Fabjan - 30. srpnja 2020. u 11:43]
Ajmo Splite, osvojit prvenstvo ili kup! Ajmo Hrvatska, uletit na Europsko prvenstvo!