Evo Toni Lazarušić je istakao na Twitteru nešto što mi je promaknulo. Toni Perković danas je imao valorizaciju 20. Uz to, njegov +/- bio je -19. To dovoljno govori o apsurdnosti oba statistička parametra, a već dugo pišem da se oni ne trebaju uzimati u obzir. Valorizacija me pogotovo nervira. Ne govori ništa o tom što se događa na terenu, apsurdno je da je izjednačena važnost obrambenog i napadačkog skoka. Također, na utakmici ima puno više skokova, nego asistencija, a oni su jednaki pa to ide na mlin visokim igračima koji kupe obrambene skokove koje bi svakako neki njihov suigrač uzeo. Svakako i bodovanje faula je apsurdno jer je to uvijek -1, a postoje dobri i loši faulovi. Danas Perković faulom zaustavi kontru i čista 2 poena Mege i dobije -1 na svoju valorizaciju. S druge strane, Shorter u bonusu radi namjerni faul jer nije znao da je bonus i poklanja im 2 poena, također dobije -1. Da ne govorim dalje o važnosti trenutka u kojem netko postiže koš i o načinu na koji obrane brane igrača. Parametar +/- mi je validan samo ako se uspoređuju učinci kompletnih petorka jer jedan igrač može završiti s velikim plusom, a da je bio promatrač nekoga ko je stvarao razliku. Eto to su sve razlozi zašto ne cijenim te parametre na koje se ljudi vole pozivati u europskoj košarci. Drago mi je da je Lazarušić uočio apsurdnost situacije u Perkovićevom slučaju danas koji je bio možda i najbolji igrač Splita.
