Otići ću u ovom postu malo u offtopic, nemoj zamjeriti Neradniče. Dosta je bitno za moju konačnu poantu.
Ja čak i razumim želju i siguran sam da dobar dio vas koji bi voljeli vratiti klubu ime Jugoplastika ne radite to iz želje za rekonstruiranjem države koja ne postoji 35 godina, kako prvoloptaški tumače gutači propagande Velimira Bujaneca i sličnih klaunova. Stvar je jednostavna, radi se o osnovi ljudske psihologije koja povezuje određeno ime s percepcijom iz vremena kakvo pamte iz godina kad su se formirali kao osobe. Prilično sam siguran da nitko ispod 35 (ma i 40, vjerojatno) ne bi vraćao ime Jugoplastika iz jednostavnog razloga jer nije bio njegov suvremenik i, puno važnije za ovu priču, pod tim imenom ostvario najveće uspjehe u klupskoj povijesti.
Ali, dat ću vam primjer iz prve ruke kako to izgleda. Svi manje-više znate priču kako je Šibenka nekoliko godina nakon izleta u ABA ligu otišla u gašenje i nitko (ili malo tko bitan) nije maknuo prstom da se spasi, a radilo se o smiješnim iznosima dugovanja uspoređujući s još itekako živahnim sportskim organizacijama u Hrvatskoj. Fuzijom manjih niželigaških šibenskih klubova stvoren je klub koji je po želji i osjećaju ljudi popunio prazninu nastalu Šibenkinim gašenjem. Znam da ćete sada reći da je Split isti klub koji postoji u kontinuitetu preko 70 godina, ali da dovršim misao. Taj klub je nazvan GKK Šibenik i pod tim imenom se vratio u najviši rang hrvatske košarke prije više od 10 godina. Po dobrom starom običaju, jedina konstanta su oscilacije, od top4 do borbe za opstanak. Bivši predsjednik kluba Ante Burić je u svom programu prije 6-7 godina rekao kako će klubu vratiti slavno ime Šibenka, i to je pred kraj mandata i napravio. E sad, tu dolazimo do dijela koji se tiče žutog navijačkog korpusa, a radi se o mom (ali vjerujem i dojmu mnogih drugih navijača Šibenke) dojmu nakon nekoliko godina "pod starim imenom". Koliko god srce zna biti ispunjeno kad uđeš u dvoranu i navijaš za svoj klub nazvan imenom pod kojim je ostvario najveće uspjehe u klupskoj povijesti, toliko te ta situacija i frustrira jer je nemoguće izbjeći usporedbe, a to u ovom vremenu može biti psihološki (i rezultatski) pogubno. Klub imena Šibenka se ne bi smio boriti za opstanak u našoj ligi (bar kroz percepciju ljudi koji pamte top4 plasmane u ligi bivše države), a vjerujte mi, ne bi ni vama bilo drago kad biste shvatili da Jugoplastika (kada biste joj vratili ime) tavori u zadnjoj trećini-četvrtini tablice ABA lige, umjesto da se bori za F4 Eurolige.
Povijest treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto i imena Jugoplastika se ne trebate sramiti. U toj firmi su pošteno svoj kruh zarađivali vaši roditelji, rođaci, a možda i neki od vas. Taj klub je donio puno sreće svojim navijačima, ali i ljubiteljima košarke van granica Hrvatske. Pa i meni je osobno vaša titula prvaka Europe iz 1989. prvi jasan dodir s košarkom kao sportom i razlog zašto dan-danas ne mogu živit bez nje. Ali, bilo kakav umjetni pokušaj oživljavanja memorija u nadi da će to inducirati uspjehe, titule, trofeje... Nemojte, nije vrijedno toga. Samo će vam donijeti dodatne frustracije jer svijet generalno, a za ovu priču je važan onaj košarkaški, od 1991. godine se promijenio triput cca, svaki put sve žešće. Na putu ste konsolidacije, upravljanje funkcionira na principu pokušaja i promašaja, ali osnovno načelo suvremene košarke u nas ste implementirali - pokrij se koliko ti je lancun dug. To je prvi preduvjet da se vratite u europsku košarkašku relevantnost, a ne vraćanje starih imena kluba.
