Analize; Telesport; Matej Kačan
Veljko Mršić htio je sa Splitom ‘prebiti’ Zadar. Brutalno je potučen, a njegova ekipa zabila je 46 poena
Nemoguće je shvatiti zašto se trener Žutih odlučio na takav pristup. Split ima oružja za pretrčati i prepucati Zadar, ali za ‘prebiti’ ga naprosto nema
...
Split je na otvaranju finala u Zadru šaptom pao 65-46. Da, dobro ste pročitali, finalist prvenstva Hrvatske je u 40 minuta košarke zabio četrdeset i šest poena. S tim da je u drugom poluvremenu i kad je već sve bilo gotovo čak i popravio dojam, jer na poluvremenu je stajalo 33-19, a Žuti su u jednom trenutku nakon 34 minute igre imali isto toliko poena.
Mršić je najavio što namjerava protiv Zadra
Sam pogled na statistiku je neumoljiv: gosti su pod Krešinim svodom tricu gađali 2/20, s tim da je prvi pogodak došao preko Adama Smitha na gotovo šest minuta do kraja, i to nakon 15 žutih vezanih promašaja. Splićani su i brutalno nadskakani (45-27), a imali su zbrojeno tek sedam asistencija pa su jako lako izgubili unatoč činjenici da je Zadar izgubio više lopti (15-13) i zabio tek jedno slobodno bacanje više.
Nije ni da se domaći sastav nešto pretrgao od šuterske rapsodije — sveukupno tek 6/23 za tri poena, od čega ih je pet stavio sam Vladimir Mihailović. Maknete li njega, to je Splitu usporedivih 1/13 Zadrana, ali njihova pobjeda jednostavno ni u kojem trenutku nije došla u pitanje.
I dok je Mršić u pravu kad nakon susreta govori da je Zadar jednostavno bio bolji u svakom segmentu košarkaške igre — prije svega u skoku — i iako treba pohvaliti zaista maestralnu zadarsku obranu, teško se oteti dojmu da je Splitov trener potpuno pogriješio s pripremom finalne serije, skautingom i generalnom idejom kako napasti i braniti Zadar. Što zvuči suludo i praktički nemoguće znamo li da je ovo bila već sedma utakmica ovih suparnika ove sezone.
U samoj najavi prve utakmice Mršić je govorio o tome kako bi Žuti trebali oduzeti zadarsku tranziciju i natjerati Zadar na igru pet-na-pet. I ako ste iole pratili što su ove dvije ekipe zadnjih sezona igrale i kakvu konstituciju rostera imaju, morala vam se podići obrva.
To se ubrzo i pokazalo na parketu; Split je iznenadio postavkom u kojoj centar Krešimir Ljubičić čuva beka Dominica Gilberta, označivši ga kao najslabijeg zadarskog šutera s kojeg će se agresivno pomagati u postu i tako osujetiti igru Tylera Wahla i Love Mazalina, najjačeg zadarskog napadačkog oružja. Niži Shannon Shorter tako je pritiskao Karla Žganeca, dok je najslabiji defenzivac Borna Kapusta ostao na Marku Ramljaku. I premda je na papiru to izgledalo kao neloša ideja, brzo je sve palo u vodu.
Split zaista jest sveo Zadar na igru pet-na-pet, ali tu je bitku u potpunosti izgubio jer baš je to zadarski forte; spori napadi na postavljenu obranu, pri čemu do izražaja dolazi to što je Danijel Jusup s ovom momčadi već tri godine i da su mehanizmi u napadu, a pogotovo u obrani jako dobro podmazani i uigrani. Mršić je imao ideju iskoristiti Ljubičićevu visinu i masu kako bi opteretio zadarski reket preko igre u niskom postu i pick & rollu s Kapustom i Shorterom. U principu, Mršić je naumio dobiti Zadar zadarskim oružjem i tu je podbacio.
Gilbert je brzo krenuo kažnjavati Ljubičića svojim šutom s poludistance za kojeg su Splićani morali znati da je itekako uredan, ako su odradili skauting. Splitska zona ovoga puta nije bila isključivo 2-3, već i hibridna postavka 1-3-1, pri čemu je prednji igrač agresivno iskakao na Mihailovića, ali i to su Zadrani lakoćom razbijali napadima u kojima su na vrhu trice Ramljak i Mazalin radili dvostruki blok i crnogorski snajper lakoćom je dolazio do otvorenih šutova, pa i ne čudi njegova trica 5/10.
Split treba drastičnu promjenu igre
S druge strane, Žuti jesu jako dobro kontrolirali igru u postu i limitirali su Wahla na svega šest poena i 3/7 iz igre, ali kad je Jusup to shvatio i krenuo igrati pick & roll Mihailovića i Mazalina — koji je opet bio X faktor s 11 poena i 10 skokova — poprilično lako su Zadrani secirali i takvu obranu te polako gradili prednost bez nekih velikih naleta i serija. Vrlo školski i samouvjereno, kao stroj koji pomalo, ali uporno melje suparnika.
Mršić je, dakle, igru sveo na zadarski mlin i zadarski ritam, a da je sam prethodno priznao kako je to njegova ideja. To mu je donijelo podbačaj jer Split je brutalno nadskakan, potpuno obrambeno potučen pa nije uspio čak ni uvesti tanku zadarsku rotaciju u probleme s prekršajima, što mu je vjerojatno i bio dobar dio prvotnog plana.
Imaju Žuti širu rotaciju pa su čak jedanaestorica odigrala barem devet minuta u prvoj utakmici, ali Mršić je to rotiranje igrača za intenzitet iskoristio na krivi način — tražio je svježinu i intenzitet u ‘tučnjavi’ u reketu, a ne u tranziciji, guranju u leđa i dolaskom do brzih šutova, što je trebala biti splitska ideja.
Pogledate li taj roster koji na bekovima ima sjajne šutere Vita Kučića i Antonija Jordana, majstore picka Kapustu i Tonija Katića te individualnu klasu u Shorteru i Smithu, a da u reketu ima samo jednog pravog centra i uz njega Borisa Tišmu, Davida Škaru i Tonka Vuku koji ipak više vole napadati licem prema košu i širiti, jednostavno je nemoguće shvatiti zašto se trener Žutih odlučio na takav pristup. Split ima oružja za pretrčati i prepucati Zadar, ali za ‘prebiti’ ga naprosto nema.
I to je prva stvar na kojoj Mršić mora poraditi uoči nastavka serije: sam na sebi.
Istina je da se ovako loš šuterski dan neće ponoviti, ali nije niti Zadar odigrao senzacionalno niti se možeš uzdati u to da Žganec, Krševan Klarica, Marko Baković i ostali osim Mihailovića neće pogoditi ama baš ništa. Žuti već u nedjelju na Višnjiku mogu nauditi Zadranima ako im se rano otvori i krene taj šut koji bi raširio zadarsku obranu, ali za to će im trebati drastična promjena paradigme.
A prvi korak u tom smjeru trebao bi biti da Splitov trener ne tjera vodu baš direktno na suparnikov mlin.
