Super prijedlozi, ali ..

Imam dosta iskustva, nek se ne shvati kao hvala, i uspjeha sa sportskim marketingom, i to u ženskoj košarci, doduše i u nekim drugim segmentima sporta pa znam da je ovako nešto skoro pa nemoguće odraditi kako si zamislio. Ne, nije sve to pojedinačno nabrojano teško osmisliti/organizirati/odrsditi. Ali u 98,3% slučajeva takav posao kod nas/našim klubovima padne na jednu osobu. Koja uz to u klubu radi volonterski ili za neku uglavnom smiješnu lovu (neki ni ne plate ni tu smiješnu lovu), i neke druge poslove. Sve skupa iz gušta. Na kraju ispadne ovako. Ubiješ se oko toga, nađeš hrpu donacija i sponzorstava, dvorana puna banera/reklama sponzora,  nađeš hrpu restorana gdje se gratis hrane košarkasi, u mom slučaju košarkašice, putem društvenih mreža dijeliš vrijedne nagrade, od dresova poznatih košarkaša/ica preko vitamina, knjiga, ulaznica za koncerte, kazališne predstave, ručkove za cijele obitelji, poklon bonova u vrijednosti 100/200 eura sportskih trgovina ili onih sa brendiranom sunčanim naočalama npr., sve to dijeliš i tokom pauza na utakmicama i nakon sveg tog truda na utakmicu, baš protiv ŽKK Split u okviru Premijer lige za košsrkašice dođe nategnutih 30 ljudi!!! Od toga 19 roditelja, 4/5 momaka ili djevojaka igračica, već ovisno o opredijeljenju, i 3/4 neka neznanana junaka/čudaka, u Splitu takve zovete redikulima. Nismo mi, nit ćemo ikada biti Amerika gdje takve marketinške poslove odrađuju mnogoljudni timovi, ili Skandinavija sa nevjerovatnom sportskom, i ne samo sportskom, kulturom. Btw, za nas je i Slivenija po pitanju sportske kulture Skandinavija. Evo ti primjera prošlotjednog F8 Kupa održanog u Zgb. Odaziv? Skoro pa ga nije ni bilo. A karte se dijelile šakom i kapom. E sad, da ljudima obecas da ce na poluvremenu govoriti o svom liku i djelu kakav Dabro ili slični mu (80% svi isti), vjerovatno bi ih de skupilo više.

U svakom slučaju bravo na razmišljanju i trudu da sve to zapišeš, ali piši kući propalo kad je Hrvatska u pitanju.