Pa, s obzirom koliko dice i mladosti sad redovito dolazi na utakmice Splita, reka bi da će nan baza navijača i poznavalaca sad napokon rast i narast.

Dok je Split igra po bespućima ABA2 lige, taj rast se nije događa, nego je trend bija padajući i takav da smo sad spali na 500 pravih ljubitelja košarke i 1500 onih koji, iz đira, dođu gledat C.Zvezdu, Partizan, Cibonu, Zadar i Budućnost. Ipak u ABA ligi na pet, šest derbija dođe ta masa ljudi a u Premijer ligi (u regularnom dijelu) najviše na dvi (Cibona i Zadar). Šta se tiče Premijer lige, povećanje broja gledaoca može dat samo play-off. Desi li se ove godine play-off ABA lige, pored publike, ni šibica neće moć stat u dvoranu.

Sve u svemu, prosjek i vrhovi posjećenosti ABA lige su puno veći nego u Premijer ligi i samo tu se mogu regrutirat i educirat novi ljubitelji košarke.

Nasluša san se ja ti vedrih priča iza kojih ni staja plan, pamet i vizija. Ne vidin je ni sad.

Ode se pljuje po Joki Vrankoviću, a odjenput slave još uvik nedokazani potezi Čizmića. U biti se radi o sličnoj pameti.

Do sa je budućnost ovi klub sustizala još u sadašnjosti. Daj bože daj ovi pu drugačje.

Morate shvatiti, nije cilj da svako dijete koje trenira dođe u seniorsku košarku. Dobro je i da samo treniraju dok se razvijaju, dobro je i za njih da se bave sportom i druže s drugom djecom. Izbaciti igrača u seniorsku košarku nije tako jednostavno. Uvelike je tu bitan talent koji zanemarujete. Inače bi najbolji treneri konstantno izbacivali vrhunske igrače, a znamo da to nije tako. Šansa za izbacivanjem talentiranog igrača raste ako je na treningu tisuću djece umjesto 200.

https://stellazzurra.it/testimonials/

Ali to kod nas se ne može ostvariti samo zato što naši igraći bez malog "poguranca" ne idu dalje, a talentirani prestaju igrati zbog tatinih sinova. 

Paz sa ovo mene se pita kojij to klub u Europi samo održiv, a ja tu tezu samoneodrživosti europske košarke koristin ka argument za alternativni put rada klubova kojis vlasništvo bilo kojeg grada.

U mojoj viziji kluba nima mista za tolke američke igrače i skupa domaća pojačanja ka Mavra.

Ja tvrdin da Split i njezna okolica jemadu više nega dovojno potencjala da nan klub bude sačinjen od vlastiti igrača. Čak smatran da posezanje za tuđin talentin u juniorskoj dobi ni potribno.

Nije potencijal problen za tu viziju nega nesposobno rukovodstvo i poslidično loši treneri. Svako novo rukovodstvo se uči rukovođenju sportskog sustava i ka odu u životu se više ne bavu sa tin.

Nami su treneri mlaji kategorija likovi koji su i sami u procesu učenja i samoj pitanje kolko će generacja proć u ništa prije nega išta nauču. 

Kratko rečeno ovi naš klub je poligon za obučavanje rukovodeći kadrova koji se neće bavit tin i obučavanjen trenera koji il će penziju dočeka u školi košarke il ćedu neuspišno provat u seniorskoj košarci.

Ko ne viruje neka sam analizira.

Paz sa ovo mene se pita kojij to klub u Europi samo održiv, a ja tu tezu samoneodrživosti europske košarke koristin ka argument za alternativni put rada klubova kojis vlasništvo bilo kojeg grada.

U mojoj viziji kluba nima mista za tolke američke igrače i skupa domaća pojačanja ka Mavra.

Ja tvrdin da Split i njezna okolica jemadu više nega dovojno potencjala da nan klub bude sačinjen od vlastiti igrača. Čak smatran da posezanje za tuđin talentin u juniorskoj dobi ni potribno.

Nije potencijal problen za tu viziju nega nesposobno rukovodstvo i poslidično loši treneri. Svako novo rukovodstvo se uči rukovođenju sportskog sustava i ka odu u životu se više ne bavu sa tin.

Nami su treneri mlaji kategorija likovi koji su i sami u procesu učenja i samoj pitanje kolko će generacja proć u ništa prije nega išta nauču. 

Kratko rečeno ovi naš klub je poligon za obučavanje rukovodeći kadrova koji se neće bavit tin i obučavanjen trenera koji il će penziju dočeka u školi košarke il ćedu neuspišno provat u seniorskoj košarci.

Ko ne viruje neka sam analizira.