Na Višnjiku se naveliko pjevalo , nazdravljalo pobjedi Zadra nad Cibonom, igrači su pozdravljali publiku oni njih i tako red po red do prave košarkaške poslastice. Prvi se s parketa povukao Franko Šango, kao da nije želio svjetla reflektora iako je svojim učinkom to zaslužio.
Jer za svega šesnaest minuta igre ubacio je sedamnaest poena i zapravo pokrenuo "rušenje" Cibone koja se u konačnici i dobro prošla(77:51). Nije se Šango pojavio ni na "pressici"?! Zašto?
- Prvi je otišao pod tuš - odgonetnuli su njegovi suigrači. Ali se Šango među prvima udaljio iz dvorane, što kazuje u prilog skromnosti ovog igrača koji svako malo svojim tricama začini zadarsku pobjedu. Već smo istaknulo kako se podosta " otegnuo " pljesak kojim su ga počastili navijači. Zaslužio je, složni su svi u procjeni, pa je Franko mogao mirne duše na spavanje.
- Uh, jesam dobro spavao! Čak i nešto lijepo sanjao, ali se ne mogu točno sjetiti, uglavnom promicale su i slike s utakmice koja će mi ostati dugo u sjećanju. Napose, ona potpora s tribina, oni valovi navijači, onako nešto se može vidjeti samo u dobroj simbiozi publike i igrača. Hvala svima! I to veliki naklon, ne samo poradi ove utakmice s Cibonom , koja ima posebnu draž, nego inače. Nisu nas napuštali ni kad nas nije išlo najbolje kroz ABA ligu i zato mi je uvelike drago što smo jednim izvrsnim nizom pobjeda "pobrisali" ono početno nesnalaženje ,odnosno, poraze koji su zabrinjvali jednako nas i navijače. Neka su se malo opustili, dali sebi oduška, a nama vjeru da doista možemo napraviti dosta dobrih stvari u igri - zahvalio se publici još jednom Šango.
I njemu se može skinuti kapa, jer je u trenucima kad su svima ruke bile "olovne" ubacio za tri poena....
- Istina, ušao sam u igru, nisam se pravo ni zagrijao, došla mi je prva , pa druga lopta, nije tu bilo previše razmišljanja, štoviše, opalio sam i kako ispadne. Ispalo je dobro, što nas je sve skupa opustilo, jer se naveliko promašivalo , čak i " zicere", bilo je primjetno da smo "začepljeni". Ali je ubrzo sve sjelo na svoje mjesto, posebice nakon što je uz dobru realizaciju, dodatno podignuta razina naše igre u obrani. E, to je bio ključ kojim smo otvorili vrata pobjede - zaključio je Šango.
Zanimljivo, prema Frankovom priznanju nakon ogleda uopće se nije pričalo o onom praznom hodu koji je trajao gotovo sedam minuta.
- Nismo imali vremena vraćati se na to, najviše se isticalo ozračje u kojem je odigrana utakmica. Za mnoge od nas koji igramo nešto manje bilo je to neopisivo, adrenalin nas je "pucao" samo tako - priznaje Franko.
Netom po završetku ogleda ,ali i u najavi utakmice trener Ante Nazor kazivao je o "kemiji" unutar momčad, tako da se skladnost između igrača doista može osjetiti u svakom trenutku.
- O tome bismo mogli knjigu napisati,ali ću pojednostavniti i kazati kako smo prava klapa. Kad je tako onda se i problemi kojih zna biti lakše prevladaju - veli Šango iz kojeg je teško izvlačiti riječi, jer veli kako je pod golemim dojmom ogleda s "vukovima" u kojem se očekivao veći doprinos Josipa Sobina i Jamesa Florencea.
- Jest, navikli su publiku da daju najviše, međutim, nitko im ne može zamjeriti jednom mora doći do zasićenja, ali i ono što su pružili ponudilo je dobre kockice za pobjednički mozaik. Upravo je ta činjenica da i kad nam zakažu oni od kojih se očekuje najviše i koji nas vode u mnogim utakmicama, pronađemo one koji ih mogu zamijeniti. Nedvojbeno, zajedništvo je najveća snaga ove momčadi Zadra - poručio je Šango.
Od Zadra do Slavonskog Broda i natrag, priča je koja prati Franka Šanga, koji je rođen 22.05.1992. godine, čiji roditelji žive u Privlaci, mjestu odakle korijene vuče Josip Skoblar " zlatna kopačka " Europe. Šango (196 cm) je kroz školu košarke, te druge klupske selekcije došao i do dresa U-20 reprezentacije Hrvatske. Jednu je sezonu izbivao iz Zadra, otišao na posudbu, ali nije gubio nadu u zadarsko sutra.
- Strpljenje je moje najjače oružje. Šutim, radim i slušam sve što trener od mene traži. Nema drugog puta. Evo i minute dolaze u što većem obujmo tako da mogu iskazati zadovoljstvo povjerenjem trenera Ante Nazora.