Ante Nazor u Vukovaru, nažalost, nije pokupio trofej, ali zato jest virozu. No, to ga nije spriječilo da u subotu odradi obvezu na All star susretu u Rijeci, a već danas će povesti momčad u novi radni tjedan. Ipak, impresije sa završnog turnira Kupa Krešimira Ćosića, gdje je Zadar u finalu poražen od Cedevite sa 82:86, još su uvijek svježe.

- Planirali smo da utakmica bude na jednu loptu i tako je bilo. Ostaje žal što nismo racionalnije postupili kada smo imali prednost od 19 koševa, ali taj respekt prema stečenoj prednosti nam je problem tijekom cijele sezone. Očito je to danak nezrelosti, odnosno mladosti ove momčadi - kaže trener Zadra.

U trenucima dok je na semaforu svijetlilo 44:25, a igrala se tek 15. minuta, Nazor je znao da takav ludi napadački ritam ne može trajati cijelu utakmicu. Nakon prve mini-serije Cedevite pozvao je minutu odmora, ali nije uspio spriječiti pad svoje momčadi, koja je na poluvrijeme otišla sa samo četiri poena prednosti.

- Nastojao sam napraviti sve da se snizi euforija i očiste glave. Na time- outu sam ukazao igračima da moraju ići na duge napade i poštivati sistem. Možda sam jedino mogao nekoga uhvatiti za prsa, ali to si nisam htio dozvoliti.

U drugom poluvremenu kao da je utakmica počela ispočetka.

- U svlačionici sam bio smiren. Nisam htio govoriti o prošlosti, ali činjenica je da smo finale izgubili na kraju druge četvrtine, a ne u trećoj i četvrtoj.

James Florence zabio je 21 koš u prvom poluvremenu, no u trenutku kada je stala njegova realizacija, posustao je i Zadar.

- Bilo je očito da neće moći odigrati drugo poluvrijeme kao prvo, jer onda se ne bi zvao James, nego Michael ili Dražen. Njegov je problem, kojega imamo tijekom cijele sezone, da pronađe balans između timske igre i individualne kvalitete. Ako misli biti razigravač, a on to definitivno želi, mora još puno učiti o košarci.

Ipak, kasnije je momčad pokazala da može dobro reagirati i bez Amerikanca na terenu, jer Zadar se u četvrtoj četvrtini, nakon zaostatka od devet poena, uspio vratiti u život upravo dok je Florence bio na klupi.

- Ova momčad definitivno ima karakter i to smo nebrojeno puta dokazali, ali svi još moraju puno učiti o košarci. Nadam se da su igrači toga svjesni. Upravo to je opasnost, da pomisle da su veliki igrači, kao što je bilo na tih +19 u Vukovaru, a onda se dogodi ono što se dogodilo.

O tome koliko su igrači emotivno doživjeli poraz u finalu kupa svjedoči i činjenica da su neki na kraju i zaplakali.

- Nisu trebali plakati, kao što se nisu trebali onako veseliti na +19. To je škola da shvate sport kao racionalnu djelatnost u kojoj nema mjesta ni nervozi ni depresiji ni euforiji. Čim prije to shvate, tim prije će sazrijeti kao igrači.

Vremena za žaljenje nema, jer već ovaj tjedan nastavlja se natjecanje u ABA ligi.

- Ne priznajem ni euforiju ni depresiju. Ovo shvaćam kao posao. Emocije su dobre, ali moraju se kontrolirati. Ne vidim razloga da ne nastavimo s radom još jače i da iz ovoga ne iziđemo jači i zreliji za jednu veliku životnu pouku.