Sigurno nije lako ni Anti Nazoru, treneru Zadra, ni igračima nakon što su i drugu utakmicu za redom izgubili ludom tricom u zadnjoj sekundi. No, bolnija je činjenica da su u jednoj utakmici izgubili Kup Krešimira Ćosića, a u drugoj možda ostali bez Eurokupa. A ako dodamo mali "soli na ranu" možemo i priznati da su Zadrani obje utakmice imali na dlanu. U finalu protiv Cedevite su došli skoro na 20 razlike, a protiv Krke su u posljednjoj dionici imali +10. Ipak, kao što je Nazor i rekao, to je cijena odrastanja.

Problematična faza

A to odrastanje je ušlo u problematičnu fazu, jer u isto vrijeme dok se čeka niz neisplaćenih plaća, Zadar igra dobro, a gubi. Zadar je u velikom dijelu utakmice protiv Cedevite igrao sjajno, a u drugoj četvrtini se činilo da nitko, a pogotovo James Florence, ne može promašiti. U jednom trenutku subotnje utakmice, protiv Krke situacija je bila slična. Oba puta Zadar nije uspio zadržati vodstvo. I oba puta je izgubio. Na žalost, a to je zapravo i ironično, glavni krivac što Zadar nije dobio u obje utakmice zove se James Florence. Nikako nije namjera autoru ovog teksta stavljati pod upitnik kvalitetu i igre ovog odličnog Amerikanca, nego samo realno sagledati stvari. U dvoboju s Cedevitom Florence je imao "Klay Thompson minute", odnosno period u drugoj četvrtini kada je uništavao Cedevitu. No, Cedevita je prekvalitetna momčad, a Repeša dovoljno iskusan trener da ne napravi sve da se preokrene tijek utakmice. U periodu, kada je trebalo "stati na loptu" i razigrati ostatak momčad Florence je odlučio "divljati" i doći do nekih velikih individualnih brojki. I dogodilo se ono što je Repeša i želio. Ostatak momčadi nije se uspio razigrati, a Roko Ukić je u drugom poluvremenu potpuno zaustavio Florencea. I tek je vađenje Amerikanca u redovima Zadra i Nazorov eksperiment s tri visoka i preuzimanjem u obrani, vratio Zadar iz mrtvih te se, bez Florencea, stvorila prilika da Zadar to finale i dobije.  Protiv Krke je sličan scenarij. Dok je lopta kružila, dok su se tražila najbolja rješenja, Zadar je igrao. Kada je lopta stala kružiti, kada je Florence igrao "1 na 5", Zadar nije igrao. Možda je nešto pogodio preko ruke, ali to nije bila igra. Na kraju krajeva baš je Florence izgubio dvije ključne lopte u Novom Mestu. S druge strane, Ray Armstead nije igrao specijalno dobro, ali kada se utakmica rješavala pogodio je sve.

Borba za Eurokup

No, kako je i Nazor izjavio nakon finala Kupa Krešimira Ćosića, Florence luta između dobre momčadske i forsiranja individualne igre. Opet, budimo realni, bez njega Zadar ne bi bio ovdje gdje je sada. Nazor je s tim igračem pogodio i taj igrač mu je već sada osigurao odličnu sezonu. I kao što to s Amerikancima obično biva, ponekad ih je teško kontrolirati. Upravo se to i osjetilo u posljednje dvije utakmice. Sve u svemu ovo može biti dobra škola i za Zadar i za Florencea, jer je do kraja ABA lige ostalo još tri kola i svaka utakmica je važna u borbi za Eurokup. Istini za volju, pitanje je hoće li Zadar uopće biti u stanju iduće sezone priuštiti sebi Eurokup i hoće li uopće i Florence ostati do kraja sezone (navodno ima odličnu ponudu iz Njemačke).