Zadar je na Višnjiku srušio beogradskog Partizana, što se u konačnici uvelike proslavilo na parketu i tribinama, te potaknulo priču o većim zadarskim dometima u košarkaškoj ABA ligi. Ali, valja biti čvrsto na zemlji, poručuju igrači i stručni stožer Zadra, uvjereni kako postoji dovoljno prostora za iskorak, međutim, nigdje ne treba žuriti. Jedan od onih koji razmišlja na takav način je i Ante Delaš kojem su zadarski navijači klicali: “Sveti Ante, Sveti Ante”!

- E, to moram razriješiti odmah u startu, odnosno, najprije želim kazati da mi godi kad čujem tako nešto, ali jedini kojem se može tako nešto s ushitom govoriti jest Ante Matulović naš pomoćni trener. Teško je takvoga igrača “ponoviti”, daleko sam od njega - skroman je Delaš čije su brojke iz ogleda s Paetizanom jasno kazivale tko je te večeri bio broj jedan.

- Ne zavirujem previše u statistiku, međutim, dobro je kad te brojke momčadi donesu pobjedu. Iskreno, uvijek je slatko dobiti Partizana, sad još čekamo i novi okršaj s Cibonom, koju je također veliki gušt dobiti svima, ne samo meni. Polako - veli Delaš koji nije žurio ni nakon rastanka s Cedevitom, nego se kratko vrijeme zadržao u Kaštelima u iščekivanju dobre ponude.

Višnjik ga lansirao

- Strpljenje je moj forte, isto tako znam da se dobar rad uvijek može isplatiti. Nemam što skrivati, i prije Zadra je bilo nekih ponuda međutim, rekao sam sebi: “Pričekaj dobru ligu i onda stavi potpis”! Eto, poklopile su se moje želje i Zadrove potrebe.

Znao sam gdje idem i što se od mene očekuje, u ovom trenutku priča ima dobru podlogu za još bolje sutra. A Zadar mi je dobro sjeo jer nikako ne mogu zaboraviti ranije godine koje sam proveo na Višnjiku odakle sam lansiran na višu razinu - nasmijao se Delaš i podsjetio kako nikad nije lako napraviti skalinu više.

- Uvijek su mi u mislima trenuci kad sam nakon Gripa i Splita odlazio u Trogir i Alkar. Odlične košarkaške sredine, pravi ljudi, međutim, nije se baš lako iščupati, odnosno, poskočiti koji korak više, moraš se dobro pomučiti da isplivaš s tog nivoa.

Zato i jesam čekao Zadar, jer mi se nije vraćalo u neku ligu u kojoj bih možda bolje punio statistiku, ali kad nisi u “izlogu” teško je... Imao sam u Cedeviti dvije sezone, prvu su obilježile bolje minute i zapaženija uloga, u drugoj se sve to promijenilo, što sam opet doživio kao sastavni dio sporta kojim se bavim - zbori Delaš. 

Ono što zasigurno Ante nije zaboravio jesu očekivanja publike u Zadru koja ga je pak dočekala raširenih ruku, jer je povezao igru, osmislio dobre napade.

- Meni je drago što me publika dočekala otvoreno i s oduševljenjem i uvijek moramo biti zahvalni navijačima koji znaju pronaći onu “udarnu iglu” koja će nas pokrenuti na terenu. Znam i to da je Zadar najlipši grad na svitu kad se pobjeđuje! Kako se znamo nositi s dobrim utakmicama i rezultatom tako se moramo naviknuti i na poraze.

Emocije koje do nas dopiru s tribina, doista su poticaj i onaj tko to nije okusio ne zna što je prava košarka. Ovakav naboj se može osjetiti samo u Zadru i Sinju - otvoreno će Ante.

Kreativnost jača strana

Njegovim dolaskom lopta je manje u rukama Glenna Coseya, dok se mladi Lovre Bašić ukazuje znatno manje. Delaš i na to ima odgovor.

- Cosey je bolji šuter od mene i do kraja sezone će, vjerujte, imati zavidan skor, dok je kreativnost moja jača strana. Pogledajte samo što je Cosey napravio Cedeviti i Union Olimpiji. Kad smo kod Bašića, moram kazati da nas je protiv Partizana spasio s dvije izvrsne asistencije kojima je potvrdio darovitost.

Ono što me je fasciniralo na utakmici o kojoj govorim jest obrana braće Ramljak, Ivana i Marka. Ljudi moji, imao sam osjećaj kao da su kod nas dva igrača više - zadivljen je Delaš koji je zakoračio u dvadesetsedmu godinu i možemo ga nazvati iskusnim košarkaškim liscem.

- I jesam! Možda je bolje kazati da mi je iskustvo ponudilo bolja rješenja u obrani i napadu i bolje znam sakriti nedostatke, a istaknuti prednosti. U konačnici, moj cilj je da momčad u kojoj igram ostvaruje što bolje rezultate. Neki će ovo možda doživjeti kao običnu frazu i to je njihovo pravo, međutim, tako mislim - zaključio je Delaš. 

Vezan uz Antu Nazora Onoga trenutka kad su se u Zadru stvorili uvjeti za angažiranje jednoga igrača, trener Ante Nazor prstom je pokazao na Antu Delaša. Želja mu se ostvarila. - Odlično poznajem Nazora, razumijem njegove košarkaške postulate u kojima je izražen rad i samo rad. Uz njega sam vezan ne samo kroz vrijeme provedeno u Zadru, nego i u Splitu dok je radio s mlađim uzrastima. Kasnije je bio trener mojem bratu Mariju, znam kako će reagirati u svakom trenutku, gotovo da smo familijarno vezani. Često razgovaramo, pomažemo jedan drugom, njegovo razmišljanje nastojim što bolje približiti suigračima u svrhu bolje igre naše momčadi. Suradnja je na visokoj razini, ali nemam privilegije u odnosu na druge. Izvan dvorane imamo prijateljski odnos, ali kad je o košarci riječ sviram prema njegovim notama - kazao je Delaš.