Može neko misliti da se zajebavan, ali braća Ramljak (a sinoć in se priduržija i Bošnjak, eto odgovora trzalici zašto taj momak ima po 20 min najmanje) igraju svemirsku obranu. Ja se ne sićan kad se u Zadru igrala takva obrana, jer uvik su nan se ekipe bazirale na napadu. Iznit ću samo jedan detalj koji van može garantirati užitak gledanja ovogodišnjeg Zadra uživo u dvorani:
Ćapin (mislin da je bija on) ide u kontru sam nakon naše izgubljene lopte, metar iza ga prati Bošnjak, dolaze do našeg reketa, a M.Ramljak kreće da ih stigne, prestiže Bošnjaka, sustiže Ćapina letački (već je u zraku) i lipi mu njutu na opće oduševljenje. Dalje, tresne o pod, ovaj ponovo uvati loptu ispod koša (već su stigli gotovo svi igrači pod koš), Marko se diže s poda prvi i ponovo zalipi Ćapina ali lopta nekako debilno izmigolji u koš. Ja davno nisan vidija da se dvorana diže na noge i daje našem igraču standing ovation, na -13 je za Igokeu.
Jednostavno se vidilo da ćemo ih dobit čim nam se malo šuta otvori, tako je i bilo. U 1/4 nismo mogli bazen pogoditi, ali baš niko. Neko će reć za Baraća damu je šut bija očajan. Slažen se, ali čovik je ginija i u obrani i u napadu.
Kapa do poda svima. Užitak ih je gledati.
Mislin da je i određeni umor prisutan, tako da neki poraz mora doć, ali bez ikakvog prigovora. Napadački nismo neka kvaliteta, ali zato obranon možemo ubiti protivnika. Onakav presing 40 min. se rijetko viđa. Kondicijski smo daleko najjača ekipa u ligi. Mandir čuda s njima radi.
Još jednom čoviku kapa do poda. Cosey! Nazor ga čuva na klupi sve do 3/4 već 2. utakmicu i onda ga ubaci,a ovaj odma tricu, dva polaganja i odosmo na +7. Tajming za čistu desetku. Cosey nije +20 igrač, ali je tako hladan ka špricer kad najviše triba i dokrajči te u 2-3 min.




Pink Panther, nažalost u pravu si skroz. Ali mislin da je razlog u takvoj sredini. Košarku svi prate u Zadru, neko iz dvorane, neko iz fotelje, neko u autu, pa moraju biti i jake emocije. Kad nam ne ide, uvik se traži dežurni krivac. Najčešće je to trener. Isto tako, ljudi, kad pobjedimo, sve zaboravljaju što su rekli i slave tog istog trenera i grače. Stvar je što se puno toga radi u afektu, a tako je svugdi di su emocije jake.
[uredio iadera - 01. prosinca 2015. u 16:25]