Buđet Srbije je 80 milijardi kuna a Hrvatske 120 milijardi kuna. Srbija ima 8 miljona stanovnika a Hrvatska 4 mil. Njihova klubska i nacionalna košarka cvjeta, naša klubska je na nikada nižim granama a nacionalna je vezana za budučnost 6-7 mladića. To je realnost. Zaboravimo tržišne zakonitosti, one su neupotrebljive u komparaciji ovih dviju država. Njihov telekom dobije zadatak od političara da izdašno pomogne Partizanu i Zvezdi. Naš telekom organizira humanitarne akcije od par mil. kuna i smatra da je tako podmirio cio dug domovini. U tome je razlika.
Čović pazi na Zvezdu i njene interese kao šarplaninac na svoje ovce. Bandić i Kalmeta vide Cibonu i Zadar kao vlastitu prčiju a ne kao nacionalni interes.
Sinoć je bilo milina gledati zvezdine klince, koji šut, koje kretnje, sve savršeno. Niti jedne sekunde zvezdini igrači nisu željeli da ponize zadrove igrače, nisu ih htjeli omaložavati. I publika je bila dostojanstvena, a mogla je svašta. Svi oni su imali više poštovanja prema zadarskoj prošlosti nego sve Kalmete, Skroće, Bandići i ostali.
KK Zadar i Cibona nisu više košarkaške institucije a njihove škole košarke više nema.
Košarka je samo jedan mali segment društva ali simptomatičan. Unatoč svemu, mnogi će zaokružiti Bandićevo i Kalmetino ime. Često se pitam, jesmo li zaslužili takav narod.
[uredio Baton - 03. siječnja 2017. u 08:13]
