Kriva je i sudačka trojka koja nije sankcionirala prvo Marčinkovićevo odgurivanje Knowlesa čime bi spriječila incident, ulet igrača s obje klupe na parket, rasističko hukanje, glorificiranje nasilničkog ponašanja jednih i drugih.... Svi oni koji slave huligansko ponašanje na parketu, ne žele dobro hrvatskoj košarci, niti klubu za kojeg navijaju.

Nije ovo prvi puta da se događaju tučnjave i da se igrači pojavljuju u ulogama nasilnika. Bilo je incidenata na utakmicama, treninzima, kafićima. Bilo je međusobnih tučnjava, napada na novinare, trenere, navijače. Treneri su udarali trenere i suce, suci za vrat hvatali trenere, igrači suce... Objašnjenja koja se pozivaju na pravilnike pa prave razliku između onoga što je učinjeno za vrijeme utakmice i onoga nakon nje, ne umanjuju težinu prekršaja i činjenicu da su sve to primjeri nasilničkog ponašanja.

I baš zato, u ovom slučaju, kaznu moraju dobiti svi koji su se nasilno ponašali. Bude li kažnjen samo Knowles poslat ćemo poruku Marčinkoviću i Kalajžiću da je njihovo ponašanje prihvatljivo. Nije Preston jedini koji nije promislio o svom ponašanju prije nego je povukao potez o kojem bruji cijela Hrvatska. Da su igrači Splita ostali u okvirima sportskog ponašanja nitko danas ne bi pričao o incidentu na Gripama, nego o maloj školi košarke u kojoj su Aramis Naglić i njegovi igrači održali nastavu donedavnom izborniku i njegovim izabranicima.

Mislav Brzoja pri tomu se pokazao i kao igrač kojem se najviše može zahvaliti da nije došlo do širenja incidenta. Prvo je smirio Knowlesa, a kada je većina igrača Splita, poput Henrika Širka kojeg je jedva obuzdao Ive Ivanov, krenula prema njemu ne bi li osvetila Kalajžića, bio je glas razuma koji je svojim ponašanjem spriječio takvo što. Na kraju je izolirao i Kalajžića i uz podršku Jakova Vladovića i njega prizvao razumu.

Marčinković  se u incident  više  nije  miješao. Kamo sreće da je tu mirnoću imao kada je krenuo u obračun s Knowlesom. 

Jer na kraju priče uvijek je važno što je bilo na početku.