Ta iduća domaća je MZT u petak, a prva domaća nakon te je FMP u ponedjeljak.

Jure Karamarko

KOŠARKAŠI PRAZNIH DŽEPOVA I PUNIH SRCA

Mislim da je bila 1999-a godina. Nas par iz kvarta smo otišli na misu doli u „Srca Isusova“. Peco je bio ministrant pa smo išli najviše radi njega pa da skupa iza odemo u šetnju do grada. Osnovnoškolci smo bili još. Na kraju mise svećenik je za mlade postavio neko pitanje i nitko nije znao odgovor. Ja dignem ruku, odgovorim točno i on me pozove na oltar i kao poklon dade mi malu knjižicu. Mislim da sam je izgubio već nakon mjesec dana negdje ali i danas 18 godina kasnije sjećam se izreke koja je bila napisana u posveti. Pisalo je:

„Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa...“

Prije par dana dolazi mi prijatelj. Ma dolazi mi brat, jer ja ga gledam kao brata a ne prijatelja. Kaže mi: „Kara, bili smo u Q-a sinoć. Košarkaši su bili tamo, skupljali smo nas par između sebe novce da im platimo turu pića...“

I to je to. To je taj momenat. To je grad koji diše opet nakon toliko godina. To je onaj Zadar koji nije vidio ništa kad je imao sve kako kaže izreka a progledao tek kad je došao do dna. Zadar koji je bio slijep kada su tu trčali momci za 300.000 eura po sezoni. Koji su imali stanove u elitnim zgradama, koji su imali vozni park kao da su igrači Dinama. Momci koji su da pucaju na koš dobivali novac od kojeg boli glava a Zadar je bio slijep, zaluđen na umjetni pogon, uz malo srca i puno očekivanja. I toaj Zadar zadovoljio bi se sa onim pozdravom sa centra nakon kojega će momak otići pod tuš, sjesti u svoj skupi auto i otići u skupi hotel da odradi još jednu prostitutku u nizu. Smrtnicima je dao 40 minuta igre, naplatio skupo, mahnuo i otišao. Do neke sljedeće utakmice.

A onda, ej, onda se dogodi ova generacija, ova sezona. Dogode se momci koji u običnom večernjem izlasku izlasku ne da nemaju da počaste neku prekrasnu djevojku sa pićem nego čekaju da momci od 18-19 godina skupe između sebe kune pa da njih počaste pićem. Dogode se momci čiji pozdrav tribinama je iskren. Momci koji nemaju za kruh katkada ali svaka kap znoja se pušta svake sekunde za dres koji nose, za njegove boje, za klub i za grad koji predstavljaju. I onda ovaj grad, ovaj Zadar otvori oči napokon i progleda. Onda Zadar postane svjestan koja je snaga u toj momčadi, koliko je tu ljubavi, zajedništva, ponosa, dišpeta. Koliko vrijedi onaj osjećaj kada igrač sa megafonom povede pjesmu na tribini iza utakmice. Koliko vrijedi kada momak koji gine na terenu nakon ubačaja ne pozdravlja curu u loži koja na sebi ima 30.000 kuna robe jer takvima ovi košarkaši praznih džepova a punih srca nisu napeti. On pozdravlja masu u zanosu, diže ruku prema momcima koji izdvajaju zadnju kunu da budu uz njih i za njih. Momcima koji će ga na večer sresti negdje i dok DJ pošta refren od „Tamo gdje sam rođen“ oni će skupiti nekako, nekako hoće, tih 35 kuna da mu pošalju Whiskey sa colom. Da daju sve od sebe da mu tu sekundu učine ponosnom, onako kao što on daje sve od sebe, pušta zadnju kap znoja da njih čini radosnima i ponosnima, iz utakmice u utakmicu...

„Kad imaš sve ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa“

Ponediljak, forum, staro, mlado...
Vidimo se

Cekaj malo, po ovom literalnom uradku ispada da se igracima ne isplacuju place vec duze vremena!? I onda nasi igraci bez kinte u dzepovima izadju vani i ne mogu si platiti turu dok im je ne posalju navijaci koji su ih vidili!!!!!??????????
Zna li netko preciznije kakva je trenutno situacija sa isplatom placa igracima?

Mislim da je to samo metafora s obzirom na primanja košarkaša Zadra prije jedno 8-9 god jer koliko ja znam plaće idu i više nego uredno.

.... .

Place idu uredno ali nema vise povratnik 5000-6000€ nego 2000-2500npr..

Odlična mlada ekipa!
Bravo za ovu veliku pobjedu!
Neka se sada grad pokaže i financijski pokrije ove mlade  igrače sposobne za koju godinu  klubu vratiti staru slavu i više od toga.

Recenica gdje pise da igraci nemaju za pocastiti s picem i cekaju da im navijaci skupe nesto novaca za pice, nije nikakva metafora! To je vrlo nespretno i lose srocena recenica koja nema veze sa istinom! Tocka.