U nedjelju ujutro iz Amerike je potvrđena vijest: Dino Rađa mogao bi idućega tjedna otići u NBA-ligu! I to u Phoenix Sunse! Je li zbog te ponude iz Phoenixa u Split dolazi tvoj manager Mark Fleisher?
Ja sam od jednoga američkoga novinara čuo da bi Sunsi željeli da odmah dođem u Phoenix. Ako je to i istina, ne pada mi na pamet otići u Ameriku. Nema tih dolara za koje bi sada, pri kraju sezone, ostavio Zadar i otišao u NBA ligu. A to što dolazi Mark, to je bilo odavno u planu.
— Znači, ne može iskrsnuti neka ponuda "koja se ne može odbiti" tako da odletiš preko "velike bare"...
Pljunuo bih sam sebe kad bi sada izigrao ove divne ljude koji su mi u Zadru pružili toliko ljubavi kakvu nisam nikad nigdje u karijeri doživio. Ne, sezonu ću završiti u dresu Zadra.
— Feštavanje zbog osvojenoga Kupa Krešimira Ćosića traje već dva dana...
Našu veliku radost pomutila je vijest da je Arijan Komazec slomio ruku. Nevjerojatno! Zar je moguće doživjeti takvu pegulu!? Ari je u finalu protiv Cibone bio heroj. Odigrao je cijelo drugo poluvrijeme sa slomljenom rukom. Ari u posljednje vrijeme igra izvanredno. Bez njega u momčadi mi smo puno slabiji. Zašto nam se to moralo dogoditi baš sad, kad nas čekaju polufinalne utakmice Saporta kupa protiv AEK-a, kad nas čekaju završne utakmice prvenstva pred mini ligu i play-off...

Obrana, obrana!

— S kakvom taktikom je Zadar ušao u veliki finale?
Obrana, obrana, obrana! Maksimalna koncentracija u obrani svih 40 minuta. Popusti li koncentracija dvije-tri minute "cibosi" će to iskoristiti. Napad? Nema srljanja, nema forsiranja šuta, "čitati" obranu Cibone, iskoristiti sve rupe koje se u toj obrani ukažu...
— Ti si dobro "pročitao" tu njihovu obranu. U prvome poluvremenu 19 koševa, u drugome poluvremenu 8 koševa, ali puno asistencija na "čisti zicer"...
Ja nisam ušao u utakmicu da bih dao 30-40 koševa, ja sam imao samo jednu veliku, ogromnu želju - dobiti Cibonu usred Zagreba, osvojiti Krešin kup! Svejedno mi je bilo hoću li postići 4 ili 44 koša. Samo da dobijemu utakmicu. Uzimao sam ono što mi "cibosi" nude. U prvome poluvremenu mnoge situacije "jedan na jedan" uspješno sam riješio, u drugome poluvremenu su mi stalno dvojica "visila na vratu". Nisam "silovao šut", nisam forsirao... Izvlačio sam se daleko od koša, "otvarao reket" Cibone, uspješno asistirao. Međutim, ja stvarno ne želim da sad ispadne kako sam samo ja dobio Cibonu. Ne, to nije istina. Baš ova utakmica pokazala je "snagu kolektiva". Ovo je pobjeda cijele momčadi, svi naši igrači odigrali su superkvalitetno. Baš svi. I obranu i napad. Da smo imali samo dvije-tri "žute minute", da smo samo malo pali u obrani - gotovo! Cibona bi ponuđeno znala uzeti. Nismo im dozvolili da se "raspucaju", limitirali smo izgubljene lopte na najmanju moguću mjeru, nismo im dozvoljavali lagane koševe. Veliki pritisak bila im je činjenica da su nas stalno morali "hvatati", natjerali smo ih da ponekad nerezonski šutiraju, srećom nisu pogađali, to ih je dodatno nerviralo... Odigrali smo mudro, pametno, hrabro, igrali smo "hladne glave" iako nam je srce bilo vruće...

Oni cigane, a ja - koš!

— Opet se u Zagrebu ponovilo skandiranje "Rađa cigane". Kao onda kad si u dresu Panathinaikosa dobio Cibonu... Tada si se s parketa "prepucavao" s navijačima Cibone, ovaj put nisi reagirao na grube uvrede s tribina...
U onoj utakmici Eurolige znao sam da je Panathinaikos puno bolji od Cibone, da ih sigurno pobjeđujemo. Ovaj put nisam želio ni jednim svojim gestom, ni jednim svojim potezom učiniti da momčad ispadne iz "dogovorenoga ritma". Čuo sam ja da mi oni skandiraju "Rađa cigane", znao sam da me time žele isprovocirati. E, ali imam ja dovoljno utakmica "u nogama". Oni "cigane", a ja koš. Oni opet "cigane", a ja opet koš... I tako puno puta. Nije mi padalo na pamet da dižem ruke, da ih "natežem" kao onda u dresu Panathinaikosa...
— Ipak si na kraju podigao obje ruke uvis...
Je, ali to je bilo na kraju. Kad sam pogodio onaj šut " s posta", kad mi je bilo jasno da pobjeđujemo. Slušaj, sakrivao sam svoje emocije cijelu utakmicu, na kraju sam morao "puknuti". Od sreće, dakako! Osvojili smo Kup, skinuli ih usred Zagreba, suze su potekle, nisam se mogao kontrolirati...

Bravo Tornado!

— Jeste li primjetili nerede na tribinama, napad na vaše navijače...
Na ovaj utakmici Tornado je pokazao da su najbolja košarkaška publika. Nitko im nije do koljena. Po tko zna koji put ću ponoviti: ono što je Torcida u nogometu, Tornado je u košarci. Ponašali su se gospodski. Navijali su za svoj Zadar, nikoga nisu vrijeđali, ništa nisu bacali na parket. Došli su u dvoranu, počeli navijati onako kako samo oni znaju. Onda su im s razglasa počeli puštati Dinamovu himnu. Što se s razglasa jače čulo "Sveto ime Dinamo", skandiranje Tornada bilo je sve glasnije. Na kraju je valjda razglas u dvorani "pregorio", ali nisu nadjačali Tornado. Bad Blue Boysi ponijeli su se jako nekorektno. I prema nama i prema našim navijačima. Ali, neka je to njima na dušu...

Dar za Longina

— Slavlje na parketu smo vidjeli. Što se poslije događalo u svlačionici?
Izljubilo me više ljudi nego u posljednjih deset godina. To se jednostavno ne može opisati, to je trebalo vidjeti, doživjeti... Arijan je uzeo pehar, došao pod tuš, digao ga uvis, počeo vikati: "Krešo naš, ti nas sad gledaš, budi ponosan na ovu momčad, budi ponosan na svoje Zadrane". Miješao se smijeh, plač, pjesma... Došli su Božidar Kalmeta, Božidar Longin...
— ... E, Longinu si na dan utakmice nešto obećao!
Mome dragome Božidaru Longinu je toga dana bio rođendan. I to "okrugli" četrdeseti. Rekao sam mu: "Za rođendanski dar ću ti pokloniti kup"!
— A što da ste izgubili od Cibone?
E, onda bih mu poklonio - voćni kup!
— Čuli smo se dok je autobus išao prema Zadru. Tad si mi rekao: ovo je najveća ludnica u mojemu životu!
Od Zagreba do Zadra s kazetofona su treštale pjesme Mladena Grdovića i himna Tornada, pjesma grupe Tutti frutti "Dalmacijo". E, kad bi došao onaj refren "Dalmacijoooooooo" onda je svaki put postojala realna opasnost da se autobus - raspadne! A vrhunac ludila bilo je uručivanje "potvrde" Darku Kruniću, potpisane od cijele zadarske košarkaške ekspedicije...
— Potvrda!?
Je, naš Darko je dobio potvrdu kojom mu se priznaje da je - Dalmatinac! On je tada kleknuo nasred autobusa, počeo pjevati dalmatinske pisme... A onda smo mu kao fetivome Zagrepčaninu počeli skandirati "Gazi, gazi, gazi purgere"... I onda nas je, s oproštenjem - zajebao! Kako? Ma, i on je počeo skandirati to "Gazi, gazi, gazi purgere"...
— Čuo sam da ste u autobusu gledali snimku utakmice...
Da gledali!? Ma, navijali smo kao da utakmicu gledamo uživo u dvorani.

Slučaj Maslenica

— Pravo iznenađenje vas je čekalo na Masleničkome mostu...
Najprije smo čuli da je Maslenički most zatvoren zbog bure...
- ... Što, zar se i to zna dogoditi!?
Je, to je bilo prvi put toga dana da je Maslenički most zatvoren. Mi smo prošli most, mislili smo da imamo pogrešnu "dojavu" kako nas čeka stotinu automobila... Međutim, kad smo prošli most, odjednom je ispred nas upaljeno - "milijun svijetala"! Čekalo nas je barem stotinu automobila, svi su se dogovorili upaliti svijetla kad mi prođemo most. Tad je nastala totalna zbrka. Formirala se kolona koja je bila duga valjda deset kilometara. Vozilo se desnom i lijevom stranom, po sredini kolnika, činile su se "osmice"... Došli smo u Zadar, cijeli grad je bio na nogama. Na glavnome trgu valjda dvadesetak iljada svita. Kad smo se popeli na onu teracu zasvijetlilo je kao da je - podne! A bilo je točno 4 ure ujutro! Toliko bengalki, kao na Poljudu kad Haajduk zabije gol Dinamu... Slavlje je trajalo još nekoliko sati, nikome se nije spavalo, imao sam utisak da se cijeli Zadar slio u centar grada. Vrijedilo je to doživjeti.
— Čuo sam da Zadrani još nisu sigurni da je Krešin kup zaista u Jazinama!
Je, pala je dobra zafrkancija: Zadrani strahuju da Rađa možda nije smio igrati protiv Cibone zbog - tri žuta kartona! Puka’ sam od smija kad su mi to rekli. Odmah sam dodao kako je to moguće: jedan karton sam zaradio kad sam igrao na "male branke" prije 4 godine, drugi kad sam igrao prijateljsku utakmicu u Sinju za Alkara protiv Jugoplastike, treći kad sam igrao za reprezentaciju Europe u Parizu... Iz Jazina mole gospodina Antu Martinca i ostalu gospodu iz vrha Hrvatskoga nogometnoga saveza da hitno zatraže zapisnike s tih utakmica i utvrde, kako oni kažu - "činjenično stanje"!

NAKON OSVAJANJA KUPA KREŠIMIR ĆOSIĆ
KOME JAZINE NISU DOM ...

Ponovno osvajanje Hrvatskoga košarkaškoga kupa Krešimir Čosić u Zadru se još slavi i slavit će se dugo. Događaji se prepričavaju po sto puta, a uvijek je novih. Evo nekih crtica, koje će čitateljima biti zanimljive.

Medalja Bori Marinu

Mnogi su pristalice Zadra bili sretni i razdragani uspjehom svojih košarkaša, ali počasni doživotni predsjedik Tornada Boro Marin zasigurno više od svih. Njemu je trener Zadra Ivica Burić poklonio svoju zlatnu medalju kao znak zahvalnosti za sve što članovi Tornada čine za zadarski klub. Boro je ne skida s vrata, obilazi s njom cijeli grad, a kažu da s njom odlazi u krevet.

Čestitka Slavena Bilića

Dok su navijači Zadra autobusima vraćali kući zazvonio je mobitel njihova predsjednika Marka Butića. S druge strane veliko ugodno iznenađenje — glas Hajdukova legende Slavena Bilića. Veliki sportaš i čovjek bio je ganut igrom i pobjedom Zadra i čestitao je navijačima u ime svih Hajdukovih igrača, koji su u karantetni gledali utakmicu. Slaven je izrazio divljenje za navijanje Tornada koji je osvijetlao obraz cijeloj Dalmaciji i pokazao kako se voli svoje i bori za njih, te je obećao skupa s drugim igračima doći u Jazine na najvažniji novi okršaj s Cibonom i pomoći u navijanju.

"Kauboj" Dino

Na Narodnom trgu u Zadru ranog subotnjeg jutra Zadrani su gotovo rastrgali svoje junake, najboljeg među njima Dina Rađu osobito. A Dino, pravo dalmatinsko dite, uvijek je privržen navijačima i osobito ih štuje i voli. Uklopio se s njima kao sa svojima pa kad mu je netko u općem veselju dodao pištolj i da on jednom opali i na taj način pridonese općem slavlju, Dino se nije libio. A nakon "vatrenog pražnjenja" svi su oštili u Atrij na okrjepu.

Pršut i sir u Lloydu

Kao i uvijek najžešće se slavilo u kafiću Lloyd. I dok je velika skupina najvijača nazdravljala bićerinima, odjednom se pojavio Spaso sa prijateljima i zaslužio ovacije gotovo kao košarkaši za pobjedu nad Cibonom. Donio je poveću količinu pršuta, sira i maslina. Gdje ih je samo u dva sata noću pronašao. Naravno, spiza je planula za minutu, a Spasu nije dopala ni jedna landa. Nije mu bilo krovi. "Žrtva" se isplatila — kup je naš.

Krunić fetivi Zadranin

Rođeni Zagrepčanin Darko Krunić veselio se trofeju Kupa Krešimir Čosić kao malo dijete. Prije utakmice čitav dan bio je izuzetno nervozan i nestrpljiv. Tko će dočekati tih 20 sati, što se ne igra u osam ujutro, gunđao je. A kad je trofej osvojen i gotovo ga je pojeo od sreće. Kako i ne bi, prvi mu veliki naslov u dugoj karijeri i osvojio ga je kao Zadranin, a ne kao Zagrepčanin. Suigrači su to smatrali normalnim i da tako i mora biti, jer Darko se u ovom kratkome vremenu toliko uklopio među žitelje Donatove grada da ga svi smatraju fetivi Zadraninom.

Pepsijev savjet: Zadar je najbolja škola košarke

Preporučio bih svakome iole boljem košarkašu da barem jednu sezonu odigra za Zadra. Kome Jazine nisu dom ne može kompletirati igračku karijeru, ne može spoznati što je prava košarka, kakav je vrhunski košarkaški ugođaj. Zadar je svjetski fenomen, svi na njega moramo biti ponosni i pomoći da takav ostane — poručio je istaknuti košarkaški trener Boško Božić-Pepsi, u Jazinama uvijek rado viđen, a nakon ove poruke osobito.