Što se mene osobno tiče, uspili su mi ubit svaku volju i emociju oko gledanja utakmica. Uopće se ne radujem tome da večeras igra Zadar i da ću tome dat 2 ure svog života, sinoć sam gleda prvu četvrtinu i otiša na neki dogovor i kad sam pročita da su izgubili i prosuli utakmicu nisam ima ni ljutnju ni bijes ni tugu neg sam samo jače ispuhnija zrak kroz nos. Svaka čast, tribale su vam čak 3 utakmice. Na taj način se i gube ljudi na tribinama, i ne samo u Zadru već u cijeloj HR klupskoj košarci, sve je užasno dosadno, monotono i indiferentno. Skrpat ćemo neku ekipu, Cigosi isto, muka kroz cilu sezonu, skrpat ćemo par pobjeda da nastane euforijica i ispast u polufinalu nečega od Cibosa koji će u finalu istog tog nečega izgubit od Cede koja se ranije sramotila protiv svake iole ozbiljne ekipe i koja je prominila 7 amera dok nije našla 3 prava koji će otić ća 1.6. pa sve jovo nanovo dogodine. Zato sam od starta bija za soluciju s Big Babyem ma kako god ispalo i da sam SD napravija bi istu stvar jer je barem unilo dozu svježine i zanimljivosti u učmali mizerni medijski prostor oko ovog kluba i lige. Ljudi će platit kartu i doć na utakmicu i kad imaju negativne emocije pa će srat vriđat i nervirat se, kad im je dosadno i nije ih briga sigurno neće doć.
Šta se tiće ekipe i rasprave ko je kriv, prva je istina da je Pipan šarlatan za kojeg očito niko ne želi igrat i koji nije u stanju prenit na ekipu i ono zrno košarke što zna, ako uopće zna. Otkaz je triba dobit odma nakon FMP. Druga je istina da je ekipa loše selektirana i da su Šime, Marić i jedan od dva Amera višak i da nam fali ne centar nego 3 igrača, centar četvorka i play. Svi smo u pravu, sve je u kurcu. Bravo mi!
Friends come and go, banners are forever.