Pozdrav ekipa,

Oklijevao sam izvjesno vrijeme ulaziti u raspravu na forumu, ali eto veceras na krilima te tinjajuce pseudoeuforije, na glas sam sebi postavljam koje pitanje...
Pretpostavljam da ce optimisti, sto navijac po vokacij jest, ovaj post gledati kao "trn u oku", ali bojim se da je realnost svih nas negdje tamo, tamo daleko..
Protresla se "xy" puta tema promasenih poteza ove uprave, pretresle su se i price oko (manje ili vise) promasenih ili pogresno tempiranih pojacanja, oko jos jedne propale sezone i kojecega sve ne. Je, te su teme dosadne, u ovom trenu "neprimjerene", ali zmiriti na jedno oko zbog nadolazeceg Kupa, ili jedne pobjede u upitno "regularnoj" utakmici, barem meni, nije smisao.
Zivimo u sredini gdje primarni cilj nije nesto pogresno evaluirati, nego ubrizgati injekciju "spasa" i tako privremeno magliti oci, a vec sutra derati po starom. Dok ide, ide. I tako iz sezone u sezonu vozimo se kruznim tokom besmisla, skupa sa voljenim klubom.
To je umor kojeg moras osjetiti. Umor brate od kalkulacija, od ufanja u tude poraze, od "spasi kozu" zadnjih kola, od promasenih "ovo mi je skola i drugi puta cu pametnije" izjava, umor od stihijski promjena trenera, rjesavanja ikona kluba, umor od kronicnog manjka vizije ili vidljivog napretka, ne nuzno rezultatskog. Na kraju umor i od te neutemeljene euforije.
Boli to umiranje jednog kulta. Nisam bio svjestan sebe, ali itekako zaluden plavo-bilim dresom i znao da je "vrhovni cilj" u zivotu jednom ga navuci. Pa tako razmisljam, a je li danas netko moze ovo gledati i isto misliti? Tesko.
I doci ce i Kup, zapaprit ce se Cedeviti, daj Boze i zamagliti ce se jos jednom oci, ali kuda to plovi nas brod? Od Vaughna do Vaughna, na tebe sam mislio ja..