veliki je problem, uz navedeno, što ozbiljni sponzori ne žele u Zadar, Cibonu, Split, Šibenik. Ne žele u ulagati u klubove gdje politika ima odlučujuću riječ. Nekada su uz te klubove bili SOUR-i ili po današnjoj terminologiji holdinzi. Bile su to velike firme gdje je partija davala naputak za davanje para u sport. Danas njih nema, izbrisani kao krpom odlukom naroda. Umjesto njih i na račun njih, pojavile su se močne banke, turistički kompleksi, telekomunikacijski giganti, državne firme-nafta, plin, voda i manji privredni subjekti. Izlistavanjem prvih sto, vidio sam visoke godišnje prihode ali oni bježe od naših klubova, probali su mnogi ali ubrzo odustali.
Nekada je sport bio dio obrazovnog procesa, kao što je i danas u SAD-u. On više nije bitan općinama, gradovima, državi, osim prigodne pojave na stadionima. Država je tada jako puno ulagala u sport, to je bio dio politike kao što je i dalje u svim zapadnim zemljama.
Prije košarkaši nisu mogli van prije navršene 27. godine osim po posebnom odobrenju. Zbog toga je bila jaka koncetracija kvalitete u klubovima.