U idealnom svijetu igrači bi trebali dolaziti spremni, biti ,,coachable'', dobri suigrači, profesionalni...

Međutim, to košta, a budući da naši klubovi nemaju love, onda moramo od limitiranih/,,problematičnih'' igrača raditi produktivne sudionike košarkaške utakmice.

E tu naša nesretna struka dolazi na tapetu... bilo bi lako biti trener kada bi svi igrači bili kao Tim Duncan što se tiče karakternih osobina.

Ali velika većina to nije, i zato treneri trebaju od skromnijih sastojaka napraviti ako ne ukusno, onda jestivo jelo.

Vezano za Farra, u lošoj je formi. 

Ok.

Kako ga učiniti iskoristivim dok ne ,,uhvati korak''?

Usporiš igru, šut ima, igraš pick and pop, iskoristiš osjećaj za dodavanje koji ima, upariš ga sa fizikalcem, radiš s njim kao igračem i osobom (i igrači su ljudi, zar ne?).

Mislim, razlaz je najlakše je rješenje, ali po meni to ne bi trebala biti prva opcija za jednog trenera.

Kažu... ,,Coaching is unlocking a person’s potential to maximise their own performance.''

Mi u ritmu Aba i Premijer liga dvi utakmice u 48, a često i u 24 sata plus putovanje, ove sezone ćemo sigurno upisati nekoliko poraza na gostovanjima kod odmornih vrlo dobrih momčadi Premijer lige koje igraju 1 utakmicu u 7 dana, Šibenka, Gorica, a bude i 'neplaniranih' uvijek kao lani što su bili Zabok, Hermes, Osijek.

Po meni će sezona biti vrlo slična prošlogodišnjoj.

Mislis da necemo bolje proci u Abi?

Lani smo u Abi imali 8 pobjeda sto je bilo dovoljno za predzadnje mjesto. Ove sezone bi bio prezadovoljan ako bi dosli do 10 pobjeda.

Bozic je enigma. Svi mi otprilike jednako znamo sto se desava s njim  tj. ne zna nitko nista.