Na poluotoku, u staroj jezgri Zadra, danas je sa stalnim prebivalištem svega oko 900 stanovnika. Kao Venecija ili Dubrovnik, stari grad postao je kulisa za jeftino razgledavanje i mjesto za skupo spavanje koju noć u ljetu. Sa stvarnim životom pa tako i košarkom to više nikakve veze nema. Di dica ne trče i di se ne suši roba života nema. Međutim, živi se u drugim kvartovima kao stvar svjesnog izbora ili nužno zlo. Oni nostalgični neće propustiti očešat se o današnju generaciju i njen način života gdje su Kalelargu zamijenili prodajni centri.
Promjene s košarkom su još drastičnije. Grad koji je "stvorio" košarku i dao joj svoj originalni pečat, sada prakticira destrukciju iste dok je ne pretvori u prah i pepeo. Od gradskih dvorišta, preko zadarske škole košarke, struke, entuzijazma, pa do modernih navijača crnokošuljaša, ne znaš ko je veća karikatura kluba kojeg još uvijek ne možeš nego volit. Izgledalo mi je nekad da je TBF pjesmu Grad spava napisao Splitu, ali sve više shvaćam da je posvećena svima nama koji se još sjećamo da smo nekad živjeli u nekom gradu.