Nisam imao namjeru javljati se danas, ali imam potrebu čestitati klubu rođendan. Previše je emocija tu uključeno da bi se taj datum tek tako preskočio. Također, danas je 35 godina od one famozne i mitske utakmice u Zagrebu. Što se mene osobno tiče, to je dan koji mi je promijenio život i osjećaj euforije koji sam tada doživio mogu samo usporediti s osjećajem koji sam osjetio kada su mi djeca došla na svijet. Te subote prateći utakmicu, stari i ja smo toliko skakali po našem kauču da smo ga jednostavno slomili premda smo obojica bili prilično tanašni. Bilo je to vrijeme Milke Planinc i programa stabilizacije i bila je prava rijetkost vidjeti debelu osobu u gradu. Stara i sestra su to nekako stoički prihvatile. Nakon utakmice nas dvojica smo kružili gradom u našem Yugi 45L dok se po cestama odvijao potpuni delirij. Danas mi te scene izgledaju potpuno nadrealno.
Klub je danas daleko od onoga što može i treba biti, ali njegova važnost i vrijednost je neizreciva. Važnost i vrijednost kluba ne mjeri se samo brojem trofeja, već u Zadrovom slučaju činjenicom kako je upravo jedan sportski klub u gotovo potpuno porušenom gradu koji je za dvadesetak godina dva puta potpuno izmijenio sastav stanovništva, izgradio urbano tkivo grada. Ta priča još uvijek traje premda trenutna situacija, a ni prognoza za budućnost nije blistava. Zaista, netko bi se sa sociološkog aspekta trebao pozabaviti značajem košarkaškog kluba za identitet Zadra od 1945. do danas.