Početak sezone se niti ne nazire, a defetizam se može rezati nožem. Na temelju čega? Marka Arapovića!? Što je taj u karijeri napravio da je vrijedno strahopoštovanja? Igrač kakvih ima na vagone, ništa posebno nije bio ni prije ovih ozljeda, a osobito nakon njih. Mlađi Prkačin je talent i potencijal i momku svaka čast, ali još uvijek je njegov najvažniji košarkaški asset njegovo prezime i njegov tata i sve ono što ide uz to, a nije direktno vezano uz prezentaciju na parketu. Ista se stvar odnosi na Drežnjaka i Nakića, oni su još uvijek samo potencijali i stvari tu mogu otići u raznim smjerovima. Obojica su bili poster boys u svojim dosadašnjim klubovima i igra se podređivala njima, sada će stvari morati biti drugačije. Spustimo se na zemlju i gledajmo sebe. Treba prestati opsesivno gledati u Cibonino dvorište i na svaki njihov potpis početi urlati nešto u stilu: ''Run to the hills! Hide your women and children!''. Već godinama čim netko potpiše za Cibonu, na ovoj temi se proglasi dan žalosti. Dajte ljudi prestanite s time. Gledajmo sebe i svoj klub i prestanimo paničariti oko svakog potpisa konkurentskog kluba.