Ljudi ih redom odbijaju, nitko ne želi biti trener kadeta. A opet, uzjahali su slavodobitno još 4 godine, znači to nam je što nam je. Istina je da ni svi njihovi pokušaji pretvaranja Zadra u krčmu na lokalnoj kaldrmi u nekoj pripizdini ne umanjuju našu, barem moju, ljubav prema Zadru kao klubu. Ali je istina i da njih boli neka stvar za tu ljubav i da im jedino možemo puvat. Možemo se pjeniti, možemo vidjeti bolji Zadar, možemo sanjati kako klub funkcionira na višoj razini, možemo se pitati do kada trpiti neznanje, nerad i ruganje, Žilavce, Ištuke i Longine, ali od toga nema kruva. Ljudi, u 9. misecu, krenula ili ne liga, igrače čekaju ugovori od par tisuća eura (i jače) i mašinerija koja će se boriti za njihova prava, a vas čekaju otkazi, smanjenja plaća, borba za preživljavanje. Nema smisla, stvarno nema smisla.
[uredio Dr. Luigi - 07. srpnja 2020. u 10:52]