Ma cili hrvatski sport je papar. Krenimo od dice, i to one najmlađe. Svako dite čin otvori oči kutija u ruke i bulji cili dan. Dođi do neke godine, uzmi mu i PS4 i romobil da more skoknuti do butige da se ne mora zajebavati s litron mlika i štrucon kruva. Igrališta godinama prazna, basketi se dogovaraju, ne skuplja se ekipa spontano. Navijači ne postoje, kažen opet čast iznimkama koji će se u srcu pripoznati. Biti navijačem dobiješ etiketu klošara i zgubidana pa ti je lakše instalirati tik-tok i pričati polu muškim glasom i zavoditi dicu 10 godina mlađu od sebe. Novo abnormalno nas je dodatno izilo iznutra. Svaka čast svima koji dicu odgajaju u drugome smjeru od ovoga, ali ovo nam postaje nova realnost i meni sa 20 godina teško je shvatiti da do toga dolazi, ali jebiga sami smo sebi krivi što smo uvik tili biti u korak sa Europom i svitom.
Igraj Zadre molim te
...zalud zlato cilog svita kada srce neće drugo...