Lipo od Jeričevića je bilo ovo danas, malo osvježenja moglo bi se reći. Posjećenost poražavajuća, epitet grada košarke spremimo u ladicu i otvorimo ga nekada kao spomenar na neka bolja vremena.
Utakmica sama po sebi dosadna, neki igrači pokazali su sve čari koje neinteligencija pruža u životu. Neki su nadareni visinom, neki rasponom ruku dok su neki nadareni smislom za igru. Potonji slučaj je kod nas toliko rijedak da su takvi igrači gledani kao božanstva.
Pozdravljam svu ekipu s juga, a uz njih i onu iskompleksiranu manjinu kojoj je i dalje Pavle trn u oku. Zviždanje vlastitom igraču Zadar ne pamti, nadglašavanje protivničkih navijača Zadar ne pamti; zaključak, košarka je propala u ovome gradu.
Samo se nadam da su roditelji ove djece ponosni na njihove uspjehe, da oni nemaju mrlje iz prošlosti i da će ih klub možda u dogledno vrijeme angažirati u vidu preodgoja prije nego li stupe na parket kao juniori ili seniori.
Na utakmici nakon dugo vrimena, kazališna atmosfera uz di koji povik. Suđenje pravo domaćinsko kako smo navikli viđati u Zadru! Prije početka utakmice došla je trojka na šačicu razgovora kod trenera Žakelja, ali nije sve tako crno jer "kadija te tuži, kadija ti sudi".
...zalud zlato cilog svita kada srce neće drugo...
